Pljačka po zakonu: Tajna jedinica stranačkih padobranaca

Kako se lopovluk i pohlepa mogu ozakoniti, o tome postoji stotine primjera u ovoj državi. Premda je Skupština Kantona Sarajevo ukinula brojne privilegije i menadžerske dodatke funkcionerima svojih javnih preduzeća, ovo nije kraj otimačini novca od države.

Upravo ovih dana je Nedim Hrelja, sada već bivši direktor Apoteka Sarajevo zatražio 150 hiljada maraka otpremnine zbog toga što je prekinut radni odnos s njim.

Negodovanje javnosti je ispratilo ovaj pohlepni zahtjev, ali direktor Hrelja sigurno nije pucao iz prazne. Treba sačekati trenutak kada pokaže ugovor koji su mu potpisali odgovorni iz Nadzornog odbora Apoteka, koji su ga imenovali na ovu poziciju i ovjerili mu sve zahtjeve. Bivša Vlada Kantona Sarajevo je morala znati sadržaj  svih menadžerskih ugovora, koji su sadržavali i otpremnine za eventualni otkaz stranačkim specijalcima.

Nedavno je i bivša rukovodna garnitura Razvojne banke Federacije pokupila otpremnine u vidu šest prosječnih plata, što je iznosilo 52 hiljade maraka za glavnog menadžera i oko četrdesetak hiljada za njegove izvršne direktorice. Otpreminine  su postale prve pratilje naših funkcionera.  

Dakle, bit će zanimljivo vidjeti kakav će ugovor iz džepa izvaditi direktor Hrelja poslije zahtjeva za golemom otpremninom. To će, na žalost javnosti ali i novih vlasti koji su bajagi zabranili privilegije, biti zakonit dokument. Bez obzira na nedavnu odluku Skupštine Kantona Sarajevo o suspenziji svih privilegija, ovaj menadžerski ugovor o legalizaciji otimačine validan je za svaki sud. Nema retroaktivne primjene zakona, niti odluka izvršne vlasti.    

Pogledajmo šta su preporučili poslodavci u jednom svom dokumentu za bh. menadžere: „Izvršni rukovodioci mogu, pod određenim okolnostima, biti razriješeni bez razloga, a da ipak dobiju otpremnine... Planovi otpremnina ponekad se nazivaju “zlatnim padobranima”. “Zlatni padobrani” mogu se definirati kao klauzula u ugovoru o radu izvršnog rukovodioca, koja predviđa da će on dobiti visoke naknade u slučaju da društvo bude kupljeno i da se raskine radni odnos s njim...“

Poslodavci govore o onom što važi u razvijenom i demokratskom svijetu, a najmanje misle na stranački podobne direktore državnih firmi. Kod nas se radi o stranačkim specijalcima, vrhunskim diverzantima za zakonitu otimačinu državnih para. Imamo stranačke namještenike, bez sposobnosti i vještina, politički podobne, a moralno klimave. Oni posjeduju „zlatne padobrane“, pa ih možemo i zvanično zvati stranačkim „zlatnim padobrancima“. Udruženje poslodavaca u BiH ovim dokumentom „padobrancima“ preporučuju „da ugovori o radu direktora i članova uprave sadrže odredbu za isplate otpremnine kada se njihovi ugovori o radu prijevremeno raskinu“.

Radnička sirotinja i po starom i po novom Zakonu o radu ide u bijedu, ispraćena bijedom . U članu 100. Zakona o radu, koji uređuje neku vrstu feudalnih odnosa između naših partijskih gospodara i kmetovske raje, radnik može dobiti otpremninu zavisno od dužine svog robovanja u firmi i po dogovoru sa poslodavcem. Ako se nekome i dogodi ta sreća, to je najviše za šest mjeseci lakšeg preživljavanja.

Tragedija ove države je potpuna socijalna neosjetljivost i zato sve veće raslojavanje. Ono što ovih dana traži bivši direktor Apoteka Sarajevo Nedim Hrelja, kao dokument sa sobom nose naši brojni „zlatni padobranci“. Valjalo bi ih pustiti da završe mandate. Mnogo manje će koštati ako ostanu u avionu. 

Jer, po svemu sudeći stranke su mobilizirale oveću padobransku jedinicu.