Višestoljetne reforme premijera Novalića

Kako vlada vlast? Kad god naši političari govore o svojim uspjesima, oni se pozivaju na koaliciju, i na njenu čvrstu povezanost. Zagrljeni, zagrljeni, samo što koalicionari ne pjevaju sa govornica.

Vrijeme za sve ostalo kao da je stalo. Vlast ovim pričama pokazuje da joj ni do čega nije stalo osim svojih instalacija. Kad glasamo za njih kao da smo im u ruke dali neku vrstu licence i bjanko računa. Važna je vlast i ništa izvan vlasti.

U svemu ostalom pokazuje se tragična atrofija, nesposobnost da se djeluje i da konačno obični ljudi osjete zašto su glasali, gdje je i njihov san o boljem životu. Da se vidi kako su dali glas za nešto više od običnog natezanja i stranačkog pozicioniranja.

Dajući strankama vlast, koje se ponašaju kao dioničarska društva, mi im u ruke dajemo poluge za upravljanje najskupljom mnogućom igračkom – državom sa svim svojim budžetima. Šta god ljudi u ovoj zemlji mislili o izborima, vlast se ubrzo pretvara u običnu otimačinu vrijednosti koje građani stvaraju i plaćaju u ime te države.

I onda, na prvi pogled vidimo da je korupcija svugdje i na svakom koraku i da ne treba ni noktom zagrebati i uočiti njeno nezdravo i kancerogeno tkivo.   

Gdje su rezultati vlasti? Šta to oni rade i kakvu nam to budućnost pokazuju? Za riječ se javio premijer Federacije Fadil Novalić.Predsjednik Vlade rekao je da je broj zaposlenih u deset mjeseci mandata njegove vlade narastao na 4.115 ljudi.

Dakle, daleko smo od olahko obećanih 100 hiljada zaposlenih za osam godina. Izetbegović bi trebao opet prepoloviti obećanja. Novalić nije daleko odmakao od stranačkog šefa pa sa pohvalama ide dalje:   

"Broj zaposlenih u javnom sektoru je pao za 1.759. Konačno je zaustavljen trend rasta broja zaposlenih u javnoj upravi i to prije svega zahvaljujući usvajanju moratorija na zapošljavanje", dobacuje nam premijer.

Kad govori o ovim podacima Novalić dobro zna da ga iza ugla sa pendrekom čeka MMF sa zahtjevima da u sljedećih nekoliko godina otpusti petnaestak hiljada viška zaposlenih u javnoj upravi. Onog časa kad se privatiziraju javna preduzeća, broj zaposlenih će novi vlasnici prepoloviti, a to je novih desetak hiljada bez posla. To niko ne želi, ali vlast mora raditi daleko više da bi spriječila razarački kapitalizam koji ovdje uskoro dolazi.

Što se tiče problema, Novalić nam je pokazao metlu i obećao novi veći tepih.

Pohvalio se smanjenjem cijena plina, kao da to nije jednostavna ekonomska logika koja se primjenjuje svugdje u svijetu. Čak i kad prešuti da i dalje plaćamo najskuplji plin u regionu.

I onda slijedi totalno neozbiljna tvrdnja: Premijer kaže da je zaustavljen i trend nezaposlenosti budući da je broj nezaposlenih u 11 mjeseci mandata nove vlade smanjen za 925 ljudi.

Ako je ova brojka za ponos, onda bi se 380 hiljada nezaposlenih u Federaciji moglo zaposliti u sljedećih 400 godina, a da pritom oni u zavodima za zapošljavanje izvjese natpis na vratima: “Ne primamo stranke sljedećih nekoliko stoljeća”. Ovaj detalj kao da otkriva snažnu reformsku volju ove vlasti.

Konačno premijer nam je govorio o uspjesima vlade na Reformskoj agendi.  

"U proteklom periodu u potpunosti smo realizovali 15 aktivnosti iz Akcionog plana što je oko 12 posto od ukupno 61 mjere.  I u narednom periodu Vlada FBiH ostaje posvećena sprovedbi Reformske agende u cilju osnaživanja ekonomskih prilika i kreiranja boljih socijalnih uslova u Federaciji BiH".

Dakle, sve je stalo samo Reformska agenda napreduje. Sjetim se vremena kad ni novinari nisu znali šta je Reformska agenda. Novalić je objasnio i ona je tek sada jasna običnim građanima ove zemlje: Kad sve propada, kad se sve raspada, tek tada reforma napreduje.

Čovjek očekuje da se neko iz vlasti zezne i kaže: Imamo čvrstu koaliciju između propadanja i otimačine. Što brže propadamo, pokazatelji otimačine rastu.