Ko o čemu Vučić o BiH

I do sada bi se osjećao u BiH utjecaj predizborne kampanje koja se vodi u Srbiji. Išao je Dodik na noge Tadiću pa sa skupova pozivao Srbe iz Bosne i Hercegovine da svoj glas daju njemu.

Ovo što sada radi Aleksandar Vučić i nije baš viđeno u političkoj praksi srbijanskih pretendenata na vlast posljednjih dvije decenije.  

Vučiću je ni manje ni više, usred njegove predizborne kampanje, najveća briga Bosna i Hercegovina i strahuje eto on da je samo pitanje koja će varnica ovdje zapaliti bure baruta. Čak mu ni Kosovo nije briga, koliko BiH.

Vučić je zaigrao na kartu pridobijanja desno orijentiranog biračkog tijela, istovremeno se prikazujući kao glavni „zaštitnik Srba sa zapadne strane Drine“. Posebno je pojačao takvu priču nakon haške oslobađajuće presude Šešelju. 

Ovakva retorika primjerena je bila ratnim godinama na ovim prostorima.

Država koja je Vučiću toliko „u srcu i bolna rana“ da zaspati ne može, i njen najbrojniji narod Bošnjaci, platili su najkrvaviji danak lažne brige službenog Beograda.

Vučiću valja skupljati glasove, te se ne treba iznenaditi ako njegove izjave budu još zapaljivije. Počeo je Vučić kampanju svoju voditi još prošle godine u Potočarima. Sjetimo se samo kakve je sve izjave tada davao i kako je preko noći postao heroj nacije.

Uslijedile su potom presude Karadžiću i Šešelju, te se „svađao“ sa Izetbegovićem.

Pitanje je samo sada kojim političkim strukturama u BiH srbijanski premijer pomaže svojom desničarskom kampanjom, kako bi i one na nacionalizmu, koji se itekako rasplamsava i u našoj državi, ubirale predizborne poene.

Vrlo lako bi to mogao biti, očekivano pored Dodika, i Bakir Izetbegović, jer i njemu odgovara da u predizbornoj godini, teškim riječima i prozivkama pridobije bošnjačko glasačko tijelo.

Jasno je da je upravo nacionalizam i vraćanje u 90-te godine platforma na kojoj će izbore dobijati ili gubiti i u BiH i u Srbiji.

A narod ko narod, i sa ove i sa one strane Drine, upecat će se lako na „dogovorena“ međusobna politička udaranja i prozivanja. Jer gdje prestaje priča o ekonomiji i boljitku počinje ona dobro isprobana i profitabilna za političare, o nacionalizmu.