Kredit od MMF-a političarima je trebao biti džeparac za lokalne izbore

Nema usvajanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) jer ga odbijaju potpisati iz RS-a. Zašto? Navodno zbog nepovoljnih trgovinskih sporazuma, a u javnosti iskazane ljutnje nakon objave popisa stanovništva. Na rezultate se čekalo više od tri godine, a za to vrijeme srpska strana nije pristala ni na jednu ozbiljnu reformu.

U RS-u odbijaju i novac od IPA fondova, neće džaba pare za razvoj. Poljoprivrednici gube 80 miliona eura godišnje, koje Evropa džaba nudi za poljoprivredu. Stotine miliona propadaju godinama jer se ne usvajaju strategije razvoja energetike, prometa, ekologije... Evropa nudi džaba novac i samo traži kvalitetne programe. Da li je ova nepotistički sklepana vlast u stanju odgovoriti kvalitetno i precizno na ove zahtjeve? 

Bez obzira što premijeri Federacije i države Novalić i Zvizdić ne žele potpisati Pismo namjere prema MMF-u, dok srpska strana ne potpiše SSP, to ne mijenja suštinu dvodecenijskog ležernog odnosa SDA prema razvoju ove zemlje. Strašno izgleda tražiti novac od njemačke kancelarke Angele Merkel, a na svom terenu glumiti veličinu i političku sposobnost.

Definitivno se potvrđuje da je ova politika u stanju samo uzimati i trošiti kredite, jer su krediti sredstva za najprimitivnije vlasti. Kredit od MMF-a je domaćim političkim lufterima trebao biti džeparac za lokalne izbore. Novac bez puno uslovljavanja i primitivna nacionalna propaganda i eto dosadašnje redovne kombinacije za vlast.           

Ali, jeftinog novca više nema. Animoziteti među političkim moćnicima u dva entiteta oduvijek su djelovali kao koordinirani. Njihove medijske polemike su nemotivirane i djeluju kao dogovorene. Njihove emocije u svim oblicima su potpuno neprirodne.

Sve manje ljudi vjeruje da nakon dvadeset godina ima neke suštine u njihovim primitivnim prepucavanjima. Svjedoci smo pravog veselja na vijestima RTRS, kad u Fedraciji propadne kakva firma, a likovanja u Federaciji kad se radnici iz RS nađu na ulici. Reklo bi se: Brod tone, a dva hora naizmjenično pjevaju.

Kad sam prije petnaestak godina kritikovao guranje Milorada Dodika u vlast bio sam gotovo izvrgnut ruglu. Dva bošnjačka političara su mi u lice sasuli da nemam pojma o politici. 'Sa Miloradom Dodikom možemo ujediniti ovu zemlju', rekli su. Pitao sam ih: Želite demokratu Dodika na vlasti u RS?

U tom slučaju objasnite svom narodu da taj entitet ne može zvati genocidnom tvorevinom. Izgradnjom civlizirane i demokratske strukture definitivno bi se betonirali temelji RS-a.

Ambasador jedne od najmoćnijih država je, usred intervjua odbio da odgovari na moja pitanje čemu vodi međunarodna podrška Miloradu Dodiku. Diplomata se lagano podigao, razočarano me nazvao medijskom neznalicom i objavio da smo završili.   

Naravno, i demokrata Dodik i demokratski entitet ispostavili su se kao nemoguća misija. Ako si u vlasti RS-a samo radikalni stavovi te instaliraju i održavaju na vrhu. Puno drugačiji uslovi se ne traže ni od kandidata na konkursu za vlast u Federaciji. Sve ovo što gledamo već godinama je nakrivo nasađena politika.

Evropa nudi demokratske principe, zahtijeva razvoj i društvo što većeg blagostanja i ljudskih sloboda. Naravno da većina političkih moćnika u BiH ne pristaju na takva rješenja. U takvoj državi i društvu oni bi neminovno izgubili pozicije i moć vlasti. Dugoročno radikalizam i isključivost ne rješavaju ništa, samo pogoršavaju stanje, produbljuju krize i uništavaju zdravo tkivo društva.

Živo me interesuje šta će se dogoditi kad MMF blokira sredstva. Iz kojih budžaka će se vaditi i otimati pare za predizbornu kampanju?

Hoće li, po prvi put one silne raskopane ulice dočekati neko vrijeme i nakon izbora? Kako će naši veliki politički umovi smiriti štrajkove radnika u brojnim propalim firmama? Kako će se vratiti više od pola milijarde maraka duga u zdravstvu? Kako će se do kraja ove godine vratiti milijarda i po državnog duga prema inostranstvu?