Dodik i Čović svojim igrama bez granica marginalizirali Izetbegovića

Pokazalo se da se Dodik i Čović dogovaraju, jer imaju zajednički cilj, dok je Izetbegović samo statista u njihovim dogovorima, neka vrsta kolateralne štete. 

Znalo se da je cilj prihvatanja Mehanizma koordinacije bio kredit od MMF-a, a onda je sve vraćeno na početak. I Čovićeva režirana reakcija nakon dogovora Izetbegovića i Dodika.

I pljuvačka retorika lidera RS-a. Dodiku treba Čović za ove igre bez granica,  Čoviću je Dodik neophodan da efikasnije ucjenjuje bošnjačku stranu i marginalizira je na državnom nivou. Polugama vlasti koje su izdašno dijeljene HDZ-u u Federaciji, potpuno je marginalizirana i SDA i njen lider Izetbegović.

Naravno da je Dodikov cinični prijedlog za susret i dogovor o Mehanizmu korodinacije sa Izetbegovićem bila neka kafana u Istočnom Sarajevu. Nema greške. Kafana je pravi nivo i dostignuće za one koje zovemo našim državnicima i liderima.

Evropskim predstavnicima je trebao samo potpis ove dvojice i dobili su ga. Kao mjesto dogovora mogla je biti i štala i ne bi nas iznenadili naši lideri. Ali, potpis u kafani djeluje kao poniženje za ovu državu i one koji poštuju njene institucije.       

Sjećam se kad je odmah nakon rata Momčilo Krajišnik, član Predsjedništva BiH, tražio da se sjednice održavaju u zgradi Zemaljskog muzeja BiH. Krajišnikov cinizam trebao je pokazati da je Bosna i Hercegovina, zajedno za njenim Predsjedništvom običan muzejski eksponat.

Ispostavilo se da su diplomate vrlo pomno pregledale eksponate ove državne kulturne institucije i uvjerile se u hiljadugodišnju historiju Bosne i Hercegovine. Ubrzo je Krajišnik arhiviran u Ševeningen i predstavljen javnosti kao ekskluzivni eksponat na optuženičkoj klupi Tribunala. 

Bakir Izetbegović je reprizirao kafansku priču, ali je čekajući lidera HDZ-a ostao sam u nekom konjičkom restoranu. Pritom je pokušao biti duhovit ispraznom izjavom da je njegov partner „propustio odličan burek“.

Čović je, nakon potpisa Izetbegovića i Dodika održao press konferenciju više puta spominjući povjerenje kao ključno u pregovorima naših kafanskih lidera. Priča o međusobnom povjerenju djeluje kao da su u pitanju neki njihovi privatni dogovori, a ne ozbiljne političke pozicije na putu ove države prema Evropskoj uniji.

Bilo je to u skladu sa Izetbegovićevim stavom da se bliskim vezama sa političkim liderima mogu dogovoriti ozbiljna politička rješenja. Naivno je i pomisliti da lider SDA može opušteno razgovarati sa Dodikom i Čovićem. Nakon Miloševića i Tuđmana, Bobana i Karadžića, Lukića i Prlića, koje je njegov otac poslao na onaj svijet ili u zatvor, Bakir je morao znati da Dodik i Čović danas politički brane naslijeđe velikodržavnih zločina.        

Izetbegović je zakoračio u tu priču poluprivatnih političkih pregovora i prvom prilikom bio marginaliziran i gotovo ismijan. Kada se konačno otrijeznio, djelovao izgubljeno tražeći nakon svega da se u pregovore sa HDZ-om uključi Fahrudin Radončić. Vidi li Izetbegović da je u ovim poluprivatnim političkim relacijama Dodika, Čovića i Radončića on marginalna pojava, kolateralac. Je li mu jasno da je jednako sa njim i SDA, samo fiktivno najjača politička stranka, bačena na istu političku marginu? Je li mu jasno da u poluprivatnim političkim relacijama ova država može biti samo gubitnik?  

Takva je bila i njegova igra sa Čovićem o Mostaru i pokušaj da se rješenje dogovori van institucija, poluprivatno, na još jednom pogrešnom nivou. Taj njegov stav  je doveo bošnjačku stranu pred kolaps i novo odgađanje izbora.

Nakon svega javno je izišao sa pričom o kladionicama u kontekstu dogovora o Mehanizmu kooridinacije. To je značilo priznanje da su kladionice bile dio evropskog pregovaračkog paketa. I to djeluje najstrašnije. Jer, isto večer nakon što su propali pregovori o Mostaru na FTV-u su gostovali ljudi iz SDA i HDZ-a i niti jednom riječju nisu spomenuli strašno stanje u Mostaru.

Govorili su, nažalost, samo o problemu dogovora o kladionicama. Nema segmenta državotvornosti u kojem SDA ne gubi bitku. Pravosuđe HNK-a je očišćeno od Bošnjaka, a procese protiv zločinaca vode oni koji su bili duboko involvirani u ratne užase. Reći da je krivo Visoko sudsko i tužilačko vijeće znači pitati ima li Bošnjaka u VSTV-u?

Ne postoji segment vlasti u kojem SDA čvrsto drži poluge i upravlja situacijom, od finansija, zdravstva, saobraćaja... Već godinama SDA gubi sve ono što je čvrsto držala u svojim rukama. Čak i Ministarstvo za boračka pitanja danas razaraju demonstracije. Sva vlast SDA su danas ministarstva za sporedne poslove. Premijeri koje imaju u entitetu i državi, djeluju kao dirigenti raštimanog orkestra.

Dvadeset godina vlasti SDA i osam godina Izetbegovićevog mandata pozicija Bošnjaka se nije pomakla dalje od margine.