Zna li ljevica šta joj radi desnica

Polaganju cvijeća na spomen obilježjima u Sarajevu od najviših državnih funkcionera prisustvovao je samo Bakir Izetbegović, predsjednik SDA uz nekoliko stranačkih kadrova. Predsjednika drugih stranaka i onih koji participiraju u vlasti ali i opozicije nije bilo. Većine njih nije bilo ni na zvaničnom prijemu u zgradi Predsjedništva BiH.

Gdje su na centralnom tradicionalnom obilježjavanju ZAVNOBIH-a bili ključni ljudi ljevice, iz SDP-a i DF-a? Njihove stranke ponajviše baštine ideje ZAVNOBIH-a. Da nisu opet pričali o ujedinjenju? Ljudi koji imaju iste ideje nemaju potrebe da toliko raspravljaju o svom ujedinjenju. Nisu se ni podijelili zbog ideje nego zbog ličnih sukoba i nesporazuma. 

Nisu samo nacionalne stranke, koje su napravile nacionalne oligarhije, problem BiH. Ovdje se stranke dijele k'o amebe i prave desetak identičnih politika i na ljevici. I nakon 25 godina razmnožavanja sa stranačkog švedskog stola, sjetili su se da je Bosna i Hercegovina iznad svega, a ne problem desetak stranaka ljevice.                       

Na ovoj državi su svi eksperimenti iskušani. I moglo bi se reći da je  prevazišla sve te eksperimente. Trebali smo biti Švajcarska sa kantonima i Belgija sa entitetima. Trebali smo primijeniti skandinavski model demokratije. U praksi smo primijenili ofrlje modele nekoliko nacionalnih lidera. Aktuelna je nacionalna ugroženost, dok se život vođa i njihovog izabranog kruga odvija kao u raju. Negiranje države i lupetanja o secesiji samo su jeftina podvala. U pitanju je obično, kriminalno džeparenje vlastite nacije. Nacionalna prava su na vrhuncu a vođe traže još tih prava. U isto vrijeme ljudi žive na samom dnu, jer im vođe ništa osim nacionalnog ne mogu ponuditi.

Ljudi su vidljivo iscrpljeni ovim užasima. Čak je i nacijama pun kufer nacija. 

Niko nije mogao ni naslutiti da će kolektivna prava početi da guše običnog čovjeka. Ljudske sudbine su u ovim psihijatrijskim porocesima odavno postale kolaterlana šteta. Prava i bogatstvo su u rukama nacionalnih oligarhija. Svi vape za pravnom državom i dostojanstvenim životom.  

Bosna i Hercegovina je stotinama godina imala svoju dobru zajedničku istoriju i iz nje mogli crpiti svoju nadu i snagu. To je uvijek bila istorija našeg antifašizma. Većina zla ubacivana nam je izvana.     

ZAVNOBIH je temelj ove države i naša najbolja zajednička istorija. On je suština Bosne i Hercegovine. Možda bi uz raspravu o danu državnosti na televiziji RS trebalo da makar puste priču o ZAVNOBIH-u i time novim genracijama omoguće da misle svojom glavom o toj historijskoj činjenici.  

Njihove vođe svoje nedavne zločine danas zaklanjaju antifašizmom svog naroda u Drugom svjetskom ratu, a uporno preskaču ZAVNOBIH. Od hvaljenog skandinavskog modela izabrali smo samo vic o „švedskom stolu“. Švedski sto ne važi samo za Dejtonski sporazum. I istorija ovdje ima svoj švedski sto. I antifašizam ima svoj švedski sto. Kako kome treba tako se i posluži. RS ne može priznati ZAVNOBIH, jer time negira sebe. 

Ali, manji je problem sa onim koji negiraju ovu državu i njenu najbolju istoriju, nego redovno u onim pravovjernim. Fašizam se uvijek rađao da bi porazio individualnost  i građanske slobode. Fašisti su uvijek željeli uništiti Bosnu i Hercegovinu, jer im Bosna kao zemlja zajedničkog života uvijek zasmeta. Ona je fašistima prirodni neprijatelj, baš kao što im je neprijatelj svaki slobodoumni čovjek.