Emancipacija u pozadini

BiH nije politički emancipirana, izjavila je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović u jednom svom intervjuu.

Šta znači politička emancipacija jedne države? U rječniku je to „oslobađanje od svake zavisnosti, potčinjenosti, ugnjetavanja“. Problem je što se upravo Hrvatska upliće u unutrašnje stvari BiH i čini je zavisnom.

Hrvatska je išla toliko daleko u unutarnje stvari u BiH da je to miješanje ugradila i u svoj Ustav. Dakle, u vlastiti Ustav susjedna država je ugradila svoje sumnjive ciljeve pokrivajući se navodnom brigom za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Dejtonskim mirovnim sporazumom tražio se potpis Srbije i Hrvatske zato što su bile direktno involvirane u rat u BiH.

Od Hrvatske se Dejtonskim sporazumom tražio jasan odnos prema BiH, a ne prema jednom njenom narodu. Hrvatska je potpisom u Dejtonu od garanta sporazuma stigla do garanta brojnih nesporazuma. U međunarodnom pravu ne postoji mogućnost da se vlastitim Ustavom odobrava miješanje u drugu državu.

Pravo je čudo da zbog toga niko iz BiH nije pred nekim međunarodnim sudom pokrenuo tužbu protiv naših susjeda. Uostalom, legitimni hrvatski predstavnik iz BiH nikada nije stavio potpis na Dejtonski sporazum, nego samo predstavnici države Hrvatske. U najgorem obliku pokazalo se to uplitanje u vrijeme Tuđmanovog režima kada je Hrvatska direktno učestvovala u ratnoj agresiji na ovu zemlju.

Postoje rezolucije UN-sa koje to vojno miješanje Hrvatske u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine nedvosmisleno osuđuju. I da ne bude zabune, te osude iz UN-a došle su puno prije Splitskog sporazuma Izetbegovića i Tuđmana, koji je potpisan mjesec i po dana prije kraja rata i to na zahtjev velikih sila.

Na koje sukobe danas misli hrvatska predsjednica? Nikada do sada nije spomenula ratnu ulogu ulogu Hrvatske u BiH. Konačno ima i dodatni problem. Nakon brutalnih udara na Islamsku zajednicu Srbije, Hrvatska je sa predsjednicom Kitarović počela praktično negirati Sarajevo kao centar islama u ovom dijelu Evrope.

Mi u Hrvatskoj imamo malu, ali jako aktivnu, izvrsnu Islamsku zajednicu koja daje sve od sebe kako bi upravljala procesima u regiji i izolirala radikale, fundamentaliste - rekla je u istom intervjuu Grabar Kitarović.

Tu smo došli do nekih važnih ciljeva koje promovira predsjednica Hrvatske. U Sarajevu je detektirala radikale i fundamentaliste koje treba izolirati. Zašto bi inače pozivala IZ Hrvatske da ureduje. Ranije ove godine, na govoru prilikom obilježavanja sto godina islama u Hrvatskoj, rekla je da je Hrvatska centar islama u Evropi. U Hrvatskoj po popisu ima ukupno 63 hiljade muslimana.

Po predsjednici Grabar Kitarović oni preuzimaju upravljanje procesima u regiji. Dakle oni bi upravljali Islamskom zajednicom u Sarajevu koja broji oko 2 miliona bosanskih muslimana. Izjave hrvatske predsjednice su surove i samo bolje upakovane od onoga što je nedavno premijer Milanović skandalozno ispalio da je Bosna i Hercegovina „big shit". Previše je skandala u politici Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Ministar spoljnih poslova Hrvatske u Stocu sramotno kaže da je to hrvatski grad, nakon što je HVO srušio sve džamije, a do tada većinski narod, Bošnjake muslimane pobacao u logore gladi i smrti.

Sumnjam čak i da će iko od bošnjačkih političara reagirati na ove neprihvatljive izjave hrvatske predsjednice. Bošnjački političari nisu reagirali niti jednom pristojnom izjavom na obilježavanje paradržave Herceg-Bosne. Naši političari odbranu ove države redovno ostavljaju novinarima i običnom bošnjačkom čovjeku. Zašto bi to oni radili?

Oni, Bog zna zašto, ostaju važni i puni sebe, iako ne žrtvuju ništa, a od ove Bosne uzimaju samo ono najbolje. Kitarović u intervjuu govori da je Dodikov referendum bio prijetnja BiH i da je on ruski čovjek. U isto vrijeme predsjednica RH bi trebala upitati Čovića o njegovim iskrenim vezama, punim razumijevanja prema Dodiku i svemu onome što on čini protiv BiH.

Dakle, Čović govori da će BiH uvesti u Evropu. U isto vrijeme to ne obećava prijatelju Dodiku? Zašto? Razdor i tragediju u Bosni i Hercegovini su prvo napravile Srbija i Hrvatska od 92. do 95. To su uostalom dokazala i suđenja u Hagu. Dvadeset i jednu godinu kasnije, osuđen je čitav vojni i politički vrh Srbije i Republike Srpske.

Prvostepeno je osuđen i vojni i politički vrh Herceg- Bosne, a udruženi zločinački poduhvat obuhvatio je i Tuđmanov režim. Tribunal u Hagu nema problema sa emancipacijom.