U posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo sijaset antidejtonskih aktivnosti koje, iako je vrhovni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ured visokog predstavnika i pored bonskih ovlasti koje ima, očekivano ne sankcionira.
Milorad Dodik je, i pored toga što su mnogi vjerovali da neće se upustiti u avanturu zvanu referendum 25. septembra, organizirao „demokratsko izražavanje volje građana“. I proveo sve po svome.
Tada je napravio „historijski korak“ nakon kojeg je čak i nevjernim tomama bilo jasno da za njega povratka više nema.
Odluka Ustavnog suda BiH o neustavnom prazniku Danu RS 9. januara za Dodika ne važi. Kako onda kada je donesena, tako ni danas godinu poslije.
Baš kao što za njegovog partnera Dragana Čovića ne važi odluka Ustavnog suda F BiH donesena prije više od 10 godina o neustavnosti termina županija. Danas su županije življe nego su ikada bile. Kad se može Čoviću, može se i Dodiku.
Potom je Milorad odlučio da prkosi svima. Pozivajući se na volju građana izraženu na referendumu, organizirao je do sada najveću svečanost ( ne ulazeći u to koliko je građana bilo na ulicama) obilježavanja neustavnog praznika.
Razni prijemi, uručivanja odlikovanja, muzički performansi...do parade policije, poštara, vatrogasaca, te eksplozije ekstremnih nacionalističkih govora u dvorani Borik koji su bili kuliminacija ovogodišnjeg praznovanja trajali su danima.
Poručio je predsjednik RS i lider SNSD da će tjerati po svome, pa koliko košta nek košta.
A na obilježavanju famoznog Dana RS postroji Mladen Ivanić pripadnike Trećeg pješadijskog (Republika Srpska) puka OS BiH.
Po svim činjenicama koje su do sada isplivale u javnosti, te na temelju Ustava BiH i Zakona o odbrani BiH, uradio je to uz odobrenje koje je potpisao zamjenik ministrice odbrane Sead Jusić, zloupotrebljavajući kao jedan od vrhovnih komandanta pri tome cijeli lanac komandovanja u OS BiH.
U prvom redu u Boriku na svečanosti gdje je Emir Kusturica, uz salve njemu primjerenih nacionalističkih ispada, vrijeđao jednog od njihovih vrhovnih komandanta Bakira Izetbegovića, stajali su srpski generali OS BiH.
Aplauzom odobravali što Kusturicine „ratnohuškačke poklike“, što Dodikove i želje Tomislava Nikolića o „samostalnoj državi RS“ uz poruke „neće meni Drina biti kapija“.
I Ivanić, a i srpski generali položili su zakletvu da će štititi i braniti suverenitet, teritorijalni integritet BiH i poštovati Ustav i zakone ove zemlje. Deklarativne su te zakletve, sada je to valjda svima jasno. Više su o zakletvi koju izgovore i na koju se obavežu obraćala pažnju i čvrsto je se pridržavala djeca u bivšoj nam državi kada su postajali Titovim pionirima, nego to danas u BiH čine njeni visoki dužnosnici i generali.
I onda slijedi vrhunac antidejtonskih aktivnosti koje su počele u septembru prošle godine.
Vlada RS poručila je visokom predstavniku Valentinu Incku da prekidaju saradnju i sa njim i sa OHR-om, dok im se ne izvini za „poređenje RS i NDH“.
Logičan Dodikov potez. Zna da Incko mora imati političku podršku kompletne međunarodne zajednice da bi iskoristio svoje bonske ovlasti, i smjenama ili pak određenim zabranama sankcionisao antidejtonske aktivnosti.
Jeste Tomislavu Nikoliću dolazak 9. januara u Banja Luku bio dobar marketinški potez za predstojeće predsjedničke izbore.
Međutim, on je istovremeno demonstrirao da Srbija kao jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma koja se obavezala da će pratiti njegovo dosljedno provođenje i poštivanje, podržava antidejtonske Dodikove poteze.
Dodik je politički buntovnik koji pravi sve veće probleme na Balkanu. Ruši Dejtonski sporazum na koji se slijepo poziva kada mu zatreba.
Lider SNSD-a bio je dugo usamljen prkoseći svima. Sada je raširio front i uvukao u „ovu bitku“ nove saveznike - Ivanić, generali, pukovnici, vojnici...
Očigledno je da i OHR, kao i NATO štab u BiH i pored ovlasti koje imaju kao vrhovni tumači civilnog i vojnog dijela Dejtonskog sporazuma sada, za razliku od protekle dvije decenije, stoje na tribinama i daju podršku domaćim političarima i institucijama da sami riješe probleme koje je Dodik sa istomišljenicima stvorio, koje stvara, a stvarat će ih i dalje.
Poruka je jasna - gospodo imate Ustav, imate zakone, imate Sud i Tužilaštvo BiH. Počnite napokon raditi posao kojeg ste se prihvatili i ne igrajte se politike jer je to teška sportska disciplina, maraton sa preponama.
Nije politika samo uživanje privilegija i pozivanje na prava. Ona je i golema odgovornost. Sada se došlo u situaciju da izabrani i imenovani zvaničnici moraju je preuzeti.
Kako će se problemi rješavati kada danas sutra ovu zemlju napusti OHR, a NATO poruči da je van snage dio Dejtonskog sporazuma prema kojem su oni ti koji presijecaju i donose odluke? Ili, što će se prije toga zasigurno desiti, a to je Dodikov referendum o otcjepljenju RS.
Tek tada nastupit će pravi problemi.
Ko će ih riješiti? I hoćemo li naredno stoljeće sjediti i čekati i dalje da naše probleme uvijek drugi rješavaju?
Još samo da zamolimo međunarodnu zajednicu da nam i humanitarnu pomoć počnu opet dostavljati sa što više lanč paketa.