„BiH još od rata pa naovamo djeluje u sjeni jedne paraobavještajne strukture koja strahovito vuče konce i danas... Dijelovi te službe su izuzetno aktivni i imaju uporišta u svim segmentima društva“, rekao je državni tužilac Oleg Čavka prije par dana.
Je li to Čavka kasno otkrio, kasno zaključio ili kasno izrekao? Ako tvrdi da se radi o strukturi koja od rata naovamo vuče konce, onda su i njegova saznanja puno starija od njegove svježe izjave. Dakle, ako je znao, je li to ranije nekom prijavio? Ako nije prijavio takve opasne strukture, ako se tim pojavama i strukturama nije imao hrabrosti suprotstaviti, imao je uvijek izbora dati ostavku.
Čavka je izjavom podsjetio na godinu dana staru reakciju bivše predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso da „Bosnom i Hercegovinom vlada pravosudna mafija.“
Priča o pravnoj državi svakodnevno se urušava. Ustvari tamo gdje je država u miru trebala biti odbranjena i osnažena, otkrivaju se korupcija i nemoral. Protiv desetak advokata se vode procesi zbog direktnih kriminalnih djela i pokušaja otimačine privatne impovine. U pravosuđu se događaju istrage i procesi protiv sudija i tužilaca. Istraga protiv glavnog tužioca je ključna medijska tema. U pravosuđu vlada potpun haos i on se u pravosuđu i proizvodi. Izbor za članove VSTV-a je pod političkom kontrolom i tamo vlada potpun nacionalni debalans. Bošnjaci su potpuno diskriminirani, uzimajući u obzir da i oni koji se izaberu iz te nacije posjeduju nemoralno-političku podobnost i uglavnom su do sada bili odane sluge politike Dodika i Čovića, koji nakon brojnih udara iz sjene vladaju bh. pravosuđem.
Stranci će uvijek reći kako oni ne žele da se miješaju u nezavisno pravosuđe. Pored njihove ležerne neutralnosti, nacionalne stranke se otvoreno i kriminalno miješaju u izbore i guranje svojih kadrova u pravosuđe. Dok se stranci prave ludi, evidentni su stranački lanci koji nikada nisu prekinuti između politike i pravosuđa.
Neko bi od tih stranaca trebao objasniti na koji je način prije nekoliko dana ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša iz HDZ-a BiH donio rješenje o imenovanju potpuno nove komisije za polaganje pravosudnog ispita na nivou BiH. Grubeša je nastavnik latinskog jezika, pa sebi uzima i previše moći. Promjenu liste uradio je na svoju ruku, ne poštujući nikakav koalicioni dogovor, niti već utvrđene parlamentarne prijedloge imena za članove ove komisije. I naravno da je prekršio sve nacionalne principe uzevši sebi za pravo da on imenuje podobne Bošnjake, te da reducira broj kandidiranih iz ove nacije.
U privatnoj Grubešinoj komisiji većina imenovanih su Hrvati iz HDZ-a i dobar dio odlično pozicioniranih stranačkih moćnika. Pokazujući rijetko viđenu samovolju ministar je Bošnjake potpuno diskriminirao.
Kakvo je stanje u Federaciji i državi, takvo je i u Distriktu Brčko. Iako prema popisu iz 2013. godine Bošnjaci čine najbrojniji narod u Brčko distriktu BiH u javnom sektoru i na bužetu ih je tek četvrtina. U Osnovnom sudu Brčko radi 10 sudija srpske, 6 bošnjačke i 4 hrvatske nacionalnosti. U Apelacionom sudu su tri Srbina i tri Hrvata, jedan sudac je nepoznatog etničkog porijekla i samo jedan sudija Bošnjak! Zato se u Brčkom i događa da Bošnjak za šamar zatvoreniku u ratu dobije dvije i po godine zatvora koliko i Monika Simonović-Ilić, koja na duši ima zvjerska mučenja i ubistva u najužasnijim brčanskim ratnim logorima smrti.
Zajedno sa pokušajem podjela ove zemlje uništava se pravosuđe. Dovoljno je da takve politike stave pravosuđe pod kontrolu i svi destruktivni ciljevi će se bez problema ostvarivati. Dok se u Tribunalu u Hagu kažnjavaju zločinci prema počinjenim zločinima, u BiH se na silu pravi nacionalni balans u procesuiranju zločina.
Prije deceniju i po uništena je ili nestala lista nekoliko stotina „A“ predmeta koji su kao prioritetni slučajevi upućeni domaćem pravosuđu iz Tribunala u Haga. U BiH se događa najgori historijski revizionizam, o čemu mudro šute u OHR-u i drugim institucijama međunarodne zajednice.
U isto vrijeme to pravosuđe izbjegava procesuirati teške kriminalne radnje političkih moćnika. Zbog takvih kriminala i nacionalne korupcije godinama je ova država bez ozbiljnijih investicija. Imovinu nema ko da štiti i ona se tretira kao Alajbegova slama. Raspadaju se vrijednosti, nemoral i korupcija se podrazumijevaju, a pravna država je bačena pod noge nacionalnih moćnika.