Generali u političkim rovovima

Kad je završen rat i Josip Broz Tito krenuo u obnovu zemlje, glavni ljudi u vlasti bili su samo njegovi borci. Kad je završio rat za odbranu Bosne i Hercegovine već sutradan nije bilo moguće pronaći borca u vlasti. Ali su stigli oni: Bili su niko i došli su niotkuda. Iz budžaka i podruma, iz skrovišta i ko zna kojih atomskih skloništa izronili su na površinu.

Kad vam danas pravi borci govore o pozicijama u vlasti, onda će redovno upozoriti da su podrumaši, intendanti, pozadinci i inozemci zauzeli ključna mjesta. Gotovo da nema istinskih boraca ni blizu fotelja. Borcima je ostavljeno 1601 udruženje u kojim se biju za politički podobne donacije i glođu kosti koje im bacaju novi vlastodršci. I na čelo tih boračkih udruženja zasjeli su politički podobni. Najgora posljedica ove vlasti nije sirotinja i socijalna bijeda, nego  uništene vrijednosti i razorene ljudske duše.  

Kad borci traže prava, kao ovi pred Vladom Federacije po ovom paklu, onda je to skroz sumnjivo. 

Odnos prema tim ljudima je u neku ruku i odnos prema borbi koju je vodio, uglavnom bošnjački narod za očuvanje ove Bosne i Hercegovine. Ta je borba pretvorena u zabranjenu temu, o čemu nije poželjno pričati, nešto što se ne smije ni spominjati. Ta se istina o borbi kao po strategiji zaobilazi. Danas ovom državom vladaju ljudi koji ne znaju šta znači rizikovati život ili sakaćenje. Takvi su dvije decenije pretvarali borce u socijalne slučajeve i danas ih tretiraju kao socijalne probleme. Ministarstva za borce su se pretvorila u socijalne ustanove za pitanja boraca. Jedna veličanstvena, herojska borba sa desetinama hiljada žrtava i osakaćenih degradirana je, ponižena i svedena na preživljavanje preživjelih.    

Nije nimalo slučajno što se danas ne zna ko je fašista, ni ko je antifašista. Kad nije dobro spominjati istinu o borbi, onda je sve dopušteno.

Imamo vojne generale i stranačke komandante. Danas su generali Armije RBiH postali sluge tih stranačkih komandanata. I pored izuzetnih primanja i penzija oni su postali savjetnici onih u vlasti. Nema niti jednog primjerka iz generalskog kruga Armije RBiH koji se približio vlasti da to nije uradio zahvaljujući SDA-u. Ružno je da se danas generali za šaku maraka vežu za SDA.

Time su izdali svoje saborce. Jer, morali su stati uz njih a ne uz stranku i vlast, ma šta im ta pozicija nudila. Oni su morali razumjeti svoje borce i suosjećati s njima. Naši generali su savjetnici političkim lufterima, pristali biti nasuprot onih koji su im „dali“ generalske činove.

Ma koliko je negirali, rušili i uništavali, dok je bilo stida i obraza bilo je i Bosne i Hercegovine. Tko je taj i što je taj da prostiš moral danas? Naši vlastodršci brinu o nacijama, a ne brinu o ljudima. Kad brineš o nacijama ne moraš ništa činiti, samo trebaš izgledati zabrinut.

Gdje je socijalna pravda? Nema je. Nismo ni gradili društvo pravde nego društvo za odabrane i privilegirane. I dokazivali smo to u bezbroj slučajeva. Pravili smo društvo koje razara sve vrijedno u ljudima, od srca do ponosa. Gradili smo društvo koje uzdiže poslušne i podobne. I tu smo gdje smo. I dalje ne možemo.