Velika je greška stavljati znak jednakosti između rahmetli Alije Izetbegovića i SDA. Mnogim svojim potezima Alija Izetbegović je pokazao da mu je stalo do naroda i do države. Pokazao je posebnu naklonost i bliskost prema boračkoj populaciji. Njegova zadnja želja je bila da spokoj nađe među njima.
Na nesreću bio je okružen licemjerima i poltronima koji su gledali samo svoju korist.
Njegov sin nije on, i sve što je uradio, uradio je pod svojim imenom, a ne očevim. Bakir se često pozivao na ime svog oca, ali nikada nije išao njegovim stopama. To se čini i nemogućim jer je Alijin životni put bio put potpune spremnosti na žrtvu za pravdu. Put kojim je išao rahmetli Izetbegović nije put kojim idu ljudi nespremni na odricanje, hedonisti i kriminalci. Put iskrenog vjernika je uvijek težak put.
Na jednu stranu Alija Izetbegović, ličnost koja je zauzela važno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine. Sa tog aspekta njegovo ime ne treba kinjiti i omalovažavati. Na drugoj strani je SDA koja nema nikakve veze sa onim što je Alija Izetbegović htio da ta stranka bude.
Loša je politička strategija napadati lik i djelo Alije izetbegovića. Isto tako je loša politika pokrivanje i amnestiranje kriminala njegovim imenom.
Štaviše, sve političke stranke bi trebale imati konsenzus po pitanju zaštite njegovog imena i uloge u izgradnji Bosne i Hercegovine.
Da je Alija Izetbegović živ i SDA bi bila kako treba ili je ne bi bilo. Bila bi to stranka koja se bori i za narod i za državu. Ovako je to samo jedna od stranaka koje pokušavaju da zavaraju narod hvaleći se djelima čovjeka, koji da je živ, ne bi bio član ovakve stranke.
Nažalost, najveću zloupotrebu i nasilje nad svim što je bio i jeste Alija Izetbegović izvršila je SDA i ljudi u toj stranci. Upravo oni ljudi, niskih pobuda, na koje je Alija ukazivao u svojim govorima i porukama, pokrivaju se njegovim imenom i uzimaju ono što je trebalo da pripadne narodu. Čast pojedincima u SDA koji se još uvijek koliko-toliko opiru razornim vjetrovima.