Politička alkemija Dragana Čovića

Medijska promidžba, da ne koristim termin propaganda, o nužnosti izmjena Izbornog zakona BiH koju naglašava i forsira Dragan Čović prešla je prag tolerancije. Dovoditi u vezu europski put BiH sa Izbornim zakonom je neprihvatljivo. Neprihvatljivo je da predstavnici vladajuće koalicije blokiraju državu da bi međusobno se „porefenali“.

Kako sam ja shvatio, vitalni nacionalni interes Hrvata u BiH kroz prizmu Dragana Čovića, ugrožen je činjenicom da Hrvati moraju vjerovati Bošnjacima na riječ da ovi drugi neće birati predstavnike vlasti ovim prvim. Možda ovako postavljena situacija daje za pravo Čoviću da problematizira Izborni zakon.

Međutim, sam Čović pravi razliku između Hrvata, pa postoje klasirani Hrvati iz grupe A  i Hrvati iz grupe B. Vjerojatno je Čović na tragu formule rješenja „hrvatskog pitanja“, ali postojanje „nakaradnih“ i „zaostalih“ društvenih koncepata (kao što su demokracija, pravo, sloboda, etnička pripadnost, individualizma, aktivno i pasivno biračko pravo) je prepreka implementaciji ovakvog rješenja.

Važno je naglasiti da i ostali nacionalisti i partneri  Dragana Čovića, uvaženi nosioci visokih funkcija vlasti Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, također, pripadnike svojih nacija dijele u grupe A i B. Tako Srbi grupe B žive na teritoriji F BiH, dok Bošnjaci grupe B žive u entitetu RS i zanemariv broj u HZHB.

Svi ljudi iz „Formule“ , pripadnici skupine B su „nejednakopravni“ u odnosu na one iz grupe A.

S obzirom da je moj pogled ograničen ovim spomenutim društvenim konceptima (demokracija, pravo, sloboda, etnička pripadnost, individualizma, aktivno i pasivno biračko pravo), molim da mi se ne zamjeri, predlažem drugačije implementiranje „Formule“.  Po meni, svi građani BiH su u grupi A i žive u jednoj državi. Da bismo spriječili nasilje jednih nad političkom voljom drugih i trećih, i obratno, potrebno je uvesti nekoliko pravila.

Prvo, politička pozicija kojoj i sam Čović pripada, mora u Zakon ugraditi  odredbu kojom se građani BiH obavezuju da glasuju. Također, isti ti „pozicionari“ moraju predvidjeti i drakonske kazne za nepoštivanje odnosne odredbe.

Drugo, u Zakon se moraju ugraditi odredbe o vanrednim izborima, čime će se dozvoliti da građani mogu izraziti svoje nezadovoljstvo i formalnim putem.

Treće, proces samoga glasovanja mora biti organiziran putem elektronskog sistema (elektronsko glasovanje).

Elektronsko glasovanje je najbolji mehanizam za implementiranje Čovićeve formule i rješenja „hrvatskog pitanja“. Na ovaj način se osigurava da predstavnike Hrvata u vlasti isključivo biraju Hrvati državljani BiH na cijeloj teritoriji države. Isto se to obezbjeđuje u slučaju predstavnika Srba i Bošnjaka u vlasti. Ovim postupkom će se osigurati da narode predstavljaju ljudi za koje su i stvarno glasovali.

Usput kazano, odaziv na izborima će biti znatno veći i nećemo morati slušati raznorazne analitičare i političare o razlozima neodaziva na izbore.

Tako će nestati i Alijini Srbi, Hrvati, Dodikovi Muslimani, Hrvati. Nestaće i lažnih moralista i svatko će morati stati iza svoga glasa - imenom i prezimenom, jer svi hoćemo RES PUBLICA, dakle javno i transparentno.