Duboka kriza bh. pravosuđa

Pravosuđe u Bosni i Hercegovini proživljava najveću i najdublju krizu u svojoj poslijeratnoj povijesti. Problemi u vezi sa radom Tužilaštva BiH, Suda BiH, VSTV BiH nadilaze dnevnopolitičku retoriku na relaciji dva entiteta, nekoliko konfrotiranih strana (opozicije i pozicije u izvršnoj, ali i zakonodavnoj vlasti) koje imaju suprotstavljene i nepomirljive stavove o ovim institucijama.

Po mnogima  pravosuđe u BiH ne funkcioniše dovoljno dobro, a neki iz struke stanje ocjenjuju katastrofalnim.

Napadi na Sud BiH, otvoreni medijski rat ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića sa Tužilaštvom BiH, zaustavljeni „strukturirani“ dijalog o reformi pravosuđa, prošlosedmični zaključci VSTV i skandal koji ne jenjava zbog istih, običnom građaninu, sasvim realno, stvaraju dodatno nepovjerenje u pravosudni sistem. 

Za ovakvo stanje, istina, postoje brojni razlozi, i u zavisnosti odakle dolaze postoje prigovori i kritike te različita očekivanja. Svi prigovori se mogu podvesti pod dva zajednička naslova: Oni koji dolaze iz entiteta Republika Srpska sa poznatim prigovorima na nadležnost Suda BiH i Tužilaštva BiH i samo njihovo postojanje, te da uređenje pravosuđa prema Dejtonskom sporazumu spada u izvornu nadležnost entiteta. S druge strane, kritičari uglavnom iz Federacije BiH, smatraju da treba, ne samo očuvati sadašnje nadležnosti i ovlasti Suda BiH, već iste dodatno ojačati, čime bi se ojačala država Bosna i Hercegovina, te nekritički odbacuju argumentaciju druge strane, smatrajući da je jedini i isključivi cilj slabljene države.

Trenutno nije moguće provesti reformu i promjene u organizaciji i radu Suda BiH i Tužilaštva BiH, ali jeste u VSTV-u BiH. Različiti koncepti su nepomirljivi i nije realno očekivati da bilo koja strana popusti ili, pak, da bude nagovorena, privoljena da odustane od svojih prijedloga. Pitanje koje se postavlja: „Kako povratiti kredibilitet pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji je poljuljan do samih svojih temelja i možda zaista nije sposoban da opstane?“

Javnost traži efikasnost i rezultate u radu Tužilaštva BiH, Suda BiH, VSTV-a BiH. Činjenica je da su glavni tužitelji BiH suspendirani i disciplinski tretirani (Jurčević, Barašin, Salihović), znamo za probleme u imenovanju glavnog sudije Suda BiH, Predsjedavajući VSTV-a Tegeltija odjednom (zašto baš sada) predlaže - a VSTV usvaja kontroverzne zaključke o preispitivanju ratne prošlosti sudija i tužilaca u BiH. Javnost traži velike slučajeve, procesuiranje i pravomoćne presude „velikih ribe“. Činjenica je da se optužnice teško podižu ili, što je još pogubnije, padaju. Ljudi se spektakularno lišavaju slobode pa puštaju - to je slika u očima prosječnog građanina.

Šta je realno na terenu

Nakon novembra mjeseca i najavljenih presuda šestorci te Mladiću, procesi o ratnim zločinima za nekih pet godina možda budu završeni u većem dijelu.  Predmeti ratnih zločina imaju svoj kraj, finalizaciju. Dakle, predmeti će se završiti, osumnjičeni-optuženi svi u poodmakloj životnoj dobi, isto važi i za svjedoke, te bi nadležnost za ratne zločine, koju inače niko ozbiljno ne dovodi u pitanje, mogla bi imati ovakav rasplet.

Sud i Tužilaštvo BiH

Ozbiljnost i kredibilitet Suda BiH nikad nije bila na nižoj ljestvici. Osim samoreklame o predmetima na kojima rade, tu su sad priče o izboru ključnih ličnosti, o optužbama protiv sudija i tužilaca, njihovim aferama, prognozama ko će biti izabran, ko je sljedeći za odstrel, neprekidno prepucavanje sa Banja Lukom zbog svega što ovaj sud radi, te najavljeni referendum o Sudu BiH i Tužilaštvu BiH, i svim i svačim drugim što javnost zabavlja.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, zauzimanje konačnog stava o sudbini Suda i Tužilaštva BiH je preuranjeno, barem u sljedećih pet godina. Nadati se da će se stavovi isprofilirati u vremenu koje je pred nama.

Ostali, a zapravo PRAVI problemi u vezi sa organizacijom i funkcionisanjem pravosuđa (VSTV BIH)

Slika koja prevladava u javnosti, kod prosječnog građanina, jeste da danas svaki političar ima svog sudiju odnosno tužitelja.  U tom smislu, zaista je za pohvalu  reakcija članova pravosudne zajednice, odnosno nosilaca pravosudnih funkcija, da su oni sami uvidjeli i rekli da nažalost postoji određena sprega nosilaca pravosudnih funkcija, konkretno članova VSTV-a, sa određenim političkim elitama i da su naveli s kojim osobama je to i povezano. Čini se da je VSTV BiH  palo pod uticaj određenih politika, što je nedopustivo, jer od 15 članova VSTV-a 13 je izabrano od strane nosilaca pravosudnih funkcija, tj. sami su birali članove.  To i  treba ostati tako, ali  se mora uvesti sistem nadzora koji će jasno razgraničiti šta to znači i do kojeg momenta može ići samovolja određenih članova VSTV-a. 

Danas se pitamo ko kontroliše kontrolore? Ko kontroliše provedbu zakona i podzakonskih akata, zbog čega ne postoji institut žalbe na odluke VSTV-a? To su sve otvorena pitanja i stvari koje se nužno moraju mijenjati. Čini se da reforma pravosuđa mora početi s izmjenom Zakona o VSTV-u.  

Ovisnost o politici se najbolje može vidjeti  na nedavnom izboru sudija u Čitluku, gdje su imenovana dva suca, a nakon određenog perioda ta ista odluka bila je predmetom ponovnog odlučivanja VSTV-a. Kako je to uopšte moguće kada ne postoji institut žalbe na odluku? Izgleda da je jedini razlog to da su se  u međuvremenu desili određeni politički pritisci zato što je sudija trebao da bude druge nacionalnosti.

I na kraju, ne mogu da se oduprem ličnom dojmu da je treći stub vlasti u Bosni i Hercegovini – sudska vlast, imala najjače temelje i najbolje uslove da insistira i istraje u svojoj nezavisnosti. Nažalost, sami su najveći krivci što u tome nisu uspjeli.