D(iana)unje i kolači, dijagnoza i parlamentarci: Neka nam je Bog na pomoći!

Razgovarajući s jednim uvaženim zastupnikom u Predstavničkom domu Parlamenta BiH negdje dva sata iza ponoći, u momentu kada misli nemaju više svoj normalan slijed, pokušali smo se prisjetiti je li u ranijim sazivima bilo ovakvih ispada u kojima je srušeno i posljednje zrnce ljudskog dostojanstva...i to u najvećem zakonodavnom tijelu države BiH.

Teško se bilo prisjetiti nekih „niskih udaraca“, pa su čak i Zlatko Lagumdžija i Sadik Bahtić bili na većem nivou dok su međusobno sukobljavali mišljenja.

Ono što smo imali priliku vidjeti tokom usvajanja sada već famoznog seta zakona o akcizama ostat će historija, jer će sigurno neke nove generacije politologa, žurnalista i svakojakih analitičara tražiti stenogram ove sjednice kako bi se u naučnim radovima prikazala kao loš primjer nefunkcionalne vlasti, previše maštovite opozicije i jalovih pokušaja s obje strane.

Sve to sa vrlo malo konstruktivnih rasprava koje bi mogle biti od koristi za građane ove zemlje, koji svakog dana sve teže žive!

Nevješta opravdanja onih koji su promijenili svoj stav u vezi akciza, kršenje procedura onih koji traže usvajanje, opozicija koja je poručila da je demokratija umrla 14. decembra 2017., sve je izgledalo kao film, ali Hičkokov horor.

Loša politika i nesposobnost onih koji nas vode, ali koje smo, eto, sami birali, dovela je do krajnje neumjesnih ponašanja. Doktorica u Parlamentu kolege je nazvala psihijatrijskim slučajevima, spominjani su kolači specijalnog predstavnika, abdest i vjerska opredjeljenja zastupnika.

Pjevale su se i pjesme, pa su kultnu Montenovu pjesmu Dunje i kolače prepjevali u Diana i kolači, aludirajući na promjenu stava Diane Zelenike kada je riječ o glasanju za povećanje akciza.

A, najveća istina izrečena je u sitne sate od strane Momčila Novakovića: „Građani BiH, sretna vam Nova godina i nek nam je Bog na pomoći“! Ovo što se desilo u Parlamentu BiH samo je bila posljednja kap u čaši punoj vode, jer dugo već građani BiH uzdaju se u Boga i mole se vjerujući u bolje sutra. A i Bog je rekao, pomozi ti sebi, pa ću ti i ja pomoći.

Kažu usvajanje zakona o akcizama i cestarinama ključni korak za osiguranje ulaganja u infrastrukturu i međunarodnu pomoć i kažu da je pokazana hrabrost i predanost za nastavak koračanja BiH na evropskom putu. Dobili smo i aplauz! Aplauz za one koji nisu bili u stanju da pet puta usvoje zakon koji je od takve koristi za građane BiH, aplauz za one koji su izvršili pravno nasilje i ono za što znaju da moraju usvojiti, a nemaju načina da to urade regularnim putem.

Dobre vijesti iz Bosne, odahnuli su iz Evropske unije. Kredite ćemo za sada uredno servisirati, i sačekajmo prve efekte tih famoznih reformskih zakona. Ako ih ne bude i sve završi na smetljištu historije bh. politike, a niko ne bude snosio posljedice, pa makar one na izborima, ko nam onda može pomoći? Ko?