Čović, zapravo, samo želi zabetonirati ono što već ima

BiH je zemlja dogovora. I sad Hrvati mogu svojim nacionalnim glasanjem da "podrže ili zaustave određene stvari", rekao je entitetski predsjednik Milorad Dodik u političkoj emisiji Pressing na N1.

Čović je prije toga novinarima u Zagrebu, nakon osuđujuće presude Prliću i ostalim potvrdio nešto slično: „Naše zalaganje za evropski put ima svoju cijenu. Mi ćemo jasno kazati – ako treba da čeka evropski put, neka dugo čeka. Mi ćemo se prije izboriti za svakog časnog predstavnika HVO-a i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini."

Prije tog medijskog nastupa u Zagrebu, a i poslije toga, a i poslije poslije toga, Čović je rekao kako u Bosni i Hercegovini nije moguće ništa postići bez saglasnosti hrvatskog naroda. Dakako, Čović je tu mislio „nije moguće ništa postići bez saglasnosti njega i HDZ-a“, jer se hrvatski narod tu ništa ne pita, ili ga niko ništa ne pita.

Kako je onda hrvatski narod majoriziran u Bosni i Hercegovini, što tvrdi Čović i HDZ, ako je hrvatski narod u poziciji - a čuli smo da jeste – da zaustavi svaki politički proces u zemlji? 

Prava istina je da je Čović osjetio da bi HDZ i on mogli biti majorizirani od vlastitog naroda na oktobarskim izborima, nakon katastrofalne politike koju vode u BiH, pa su krenuli jahati na jeftinoj nacionalističkoj retorici, koja se, eto, u bh. optimalnim uslovima drži čvrsto među top tri predizborna trika i više od 20 godina nakon rata.

Hrvatski narod u BiH, dakle u svojoj vlastitoj zemlji, ruku na srce jeste majoriziran, ali najmanje u političkom kapacitetu kako to predstavlja Čović, već u smislu ostvarivanja osnovnih ljudskih prava, sa čime podjednaku muku muče i ostali narodi u zemlji. A to je golema razlika. Nema domoljublja praznog stomaka. Kardinal Vinko Puljić nedavno je iznio zastrašujuće podatke: ”Samo iz Hercegovine u zadnjih pet godina odselilo je 15.000 ljudi. Nije to mali broj.“ Tri od tih pet godina na vlasti je HDZ. Ljudi nisu BiH napustili jer se ne mogu politički izraziti, već ih je na to natjerala teška ekonomska situacija u zemlji, snažan utjecaj politike na sve sfere društva i otvoren izostanak pravde.

Zašto je Čoviću, kako cinično reče zastupnica HDZ-a 1990 u Državnom parlamentu Diana Zelenika "najhrvatu" toliko stalo da zabetonira svoju političku poziciju izmjenama Izbornog zakona, unatoč tome što bi njegov ostanak na vlasti značio i novi val iseljavanja Hrvata?! Zelenika je govorila o skromnoj i poštenoj porodici Dragana Čovića, u čijoj kuće je prohodala, ali i o iznenadnim milionima danas na računima Čovićevog punca rudara i zeta koji je tek došao na ovaj svijet.

Čović je 2006. godine uspio izbjeći već presuđenu petogodišnju kaznu zbog zloupotrebe službenog položaja, jer se, u odsustvu zdravog razuma, negdje zaturio papir iz te presude. Objektivno, dolaskom neke nove i poštenije vlasti, taj papir bi mogao „izroniti“ iz prašljivih kredenaca suda. Za Čovića ima nada sve dok on drži ključeve od sudskih ladica.