Najveći konkurs za prijem neradnika

Izbori su završeni. Rasprave će trajati. Već se govori o ponovnom brojanju listića. Mladen Ivanić tvrdi da je pokraden od Milorada Dodika. Takve prigovore ima i Denis Bećirović na utrku sa Šefikom Džaferovićem.

Nevjerovatna upornost destruktivnih tipova po društvenim mrežama koji oplakuju svoja propala očekivanja. Političari gubitnici još i priznaju poraz, ali njihovi navijači ne odustaju. Tom razočaranju se pridružuju redovno pogrešne predizborne ankete dobro plaćenih agencija. Bosanci to u šali zovu: Najveći konkurs za prijem neradnika.

Karakteristično za ove izbore su velika očekivanja i mala izlaznost. Naravno da će rezultati biti loši. Recimo najveća očekivanja bila su od dijaspore za, praktično, njihovog  vrhunskog kandidata Mirsada Hadžikadića. Međutim, stiglo je iz inostranstva tek nešto više od petnaestak hiljada glasova za ovog kandidata. Dobio je četiri puta više glasova od građana nastanjenih u BiH. Glasačke koverte koje su stigle iz inostranstva nisu dale ni stotinjak glasova probosanskim strankama u nekim gradovima.

Pogotovo je to slučaj u Hercegovini, gdje je, recimo prema završnim izbornim rezultatima, u Trebinje stiglo  oko 90 glasova SDA-u i SDP-u.

Ljevica u BiH je dobila do sada najveći broj glasova i to isključivo po gradovima i naseljima sa bošnjačkom većinom. Željko Komšić i Denis Bećirović su dobili gotovo 400 hiljada glasova za Predsjedništvo BiH.

Istina u Banja Luci je SDP dobio 1,4 posto glasova, u drugim većim gradovima RS ni toliko. Tako i u gradovima sa hrvatskom većinom. SDP je istupao pod parolom da je stranka svih građana BiH. Jednako kao i njihov kandidat Denis Bećirović, koji je dobio pedesetak hiljada glasova više od stranke. Bećirović je imao izvrsnu kampanju i njegov tim ga je doveo gotovo do pobjede. Glasove je mogao dobiti od stranaka ljevice i centra koje nisu imale bošnjačkog kandidata, poput Naše stranke ili Naroda i pravde. U isto vrijeme bosanski Hrvati i Bošnjaci su dali glasove Komšiću, koji je praktični izborni pobjednik u Federaciji.

Parlamenti su se profilirali i očigledno pročistili. Mnoge male stranke će jedva doplivati do jedne kantonalne skupštine, a većina će se zauvijek ugasiti. Glasovi koji bi se na prošlim izborima redovno raspršili na te šešir-tašna-mašna stranke, ovaj put su poklonjene za četiri-pet stranaka koje će praviti vlast ili moćnu opoziciju. Ovi izobri su pokazali da je povećanje izbornog praga neophodno, jer može kristalizirati političku sliku i to u korist građanskih partija, a ne kao što se do sada vjerovalo u korist nacionalnih blokova.

Na društvenim mrežama se, nakon izbora, glasači nazivaju svakakvim pogrdnim imenima, pa čak i ovcama. Da li je baš tako? Kakva je krivica na glasačima a šta je grijeh stranaka i kandidata. Neka se ljudi upitaju kako je moguće glasati za Bećirovića i još pet kandidata, a zatim i, ispostavilo se, masovno podržati Komšića. Da li je baš uvijek  sve do glasača ili ipak do jedne komplicirane političke strategije. Šest kandidata za Predsjedništvo, sa gotovo jednakim šansama bilo bi previše i za velike nacije.

Izbori su završeni, strani posmatraći kažu, u miru i bez previše nervoza.

Nervoza ovdje i počinje tek nakon izbora. Pokazalo se i ovaj put da su svi optimisti prije izbora, a nakon prvih objavljenih rezultata da su svi pobjednici.

A glasači? Oni će biti gubitnici u naredne četiri godine.