Čović ćaskao sa ambasadorima u Sarajevu dok je u Potočarima 127 žrtava ukopavano

Za razliku od Milorada Dodika koji 11. jula, ne samo da nije došao u Potočare, već je jasno i glasno poručio da se u Srebrenici nije dogodio genocid i da ga nikad neće priznati što je izazvalo osudu u javnosti, nezapaženo je na najtužniji dan na planeti prošlo ponašanje lidera HDZ BiH Dragana Čovića, piše novinska agencija Patria.

Na Dan žalosti u BiH, umjesto u Potočarima, Čović se bavio protokolarnim aktivnostima.

Ćaskao je ugodno sa japanskim ambasadorom u BiH Kazuyom Ogawom. O poboljšanju saradnje, o evropskom putu BiH...pitali se za zdravlje junačko.

Čović je sretan put i uspješan nastavak karijere poželio i bugarskom ambasadoru Angelu Angelovu, koji je došao baš 11. jula u oproštajnu posjetu.

Lekciju ambasadorima, i Japana i Bugarske koji su svojim protokolarnim posjetama pokazali da ne poštuju 11. juli i odluke njenih državnih organa, očitala je američka ambasadorica u BiH Maureen Cormack.

Jednu dionicu puta pješačila je sa učesnicima Marša mira, a potom sa saradnicima prisustvovala komemoraciji i ukopu 127 srebreničkih žrtava.

Ako nisu željeli biti u Potočarima, a jasno je da nisu, barem su ova dvojica ambasadora mogla pokazati poštovanje prema žrtvama i ovoj državi, tako što 11. jula ne bi ispijali kafe u Čovićevom sarajevskom uredu.

Čovićevo ponašanje i nije više neko iznenađenje. Kada je izrečena presuda ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, lider HDZ BiH mudro je šutio.

Kada je krenula salva napada na banjalučkog biskupa Franju Komaricu, nije se baš pretrgao da stane u njegovu zaštitu.

Dva plus dva i sve je jasno.

Dogovor Dodika i Čovića iz Karađorđeva, kada su se sreli prije sedam godina je na sceni. Svaki njihov susret samo je bio dodatni pečat na tada skovani plan.

Neće Čović „udarati“ na RS, a zauzvrat Dodik će ga iz pozadine podržavati u konačnom obznanjivanju onoga što se zove treći entitet ili HZHB nastala na ubijanju, protjerivanju i najvećim logorima u BiH, o čemu se šuti. 

Ne bi on da se zamjera svom partneru. I zato ni riječi o Karadžiću iako su pod njegovom dirigentskom palicom ubijani i protjerivani Hrvati iz RS, zato šutnja o Komarici koji govori o stradanju Hrvata u RS, zato prihvatanje Dodikove priče da je odluka o objavi popisa „greška“...

I ne samo to. Čović, lukavo i strateški, manipulira javnošću jer zna da od pravosnažne presude Prliću i ostalima, koji su već osuđeni za udruženi zločinački poduhvat, mnogo čega zavisi u realizaciji njegovih političko-kriminalnih planova.

Čemu onda da se čudimo Ljubi Bešliću, gradonačelniku Mostara koji je 11. jula planirao koktel i prijem za najbolje sportiste ovog grada, kada ni njegov stranački šef nije ništa bolji. 

Čović je sjedio u Sarajevu. Šutnja znači odobravanje. Čega? Dodikovih izjava o negiranju genocida.

Čović je školski primjer manipulatora. Ko do sada nije vidio, valjda će progledati.  

Februarska predaja aplikacije (nekredibilne) za kandidatski status BiH u EU bila je samo dio dobro osmišljenog scenarija kojim se Briselu lider HDZ BiH pokušao prikazati „Europljaninom i intelektualcem“.

Njegovo pravo lice vidjeli smo svi jučer. Ne samo on, već niko od visokih zvaničnika HDZ BiH nije bio u Potočarima. Baš kao ni 9. jula kada su ispred zgrade Predsjedništva BiH ispraćani kamioni koji su prevozili tabute.

Treba li još šta dodati?