Članak

Tovareni u kamione za Heliodrom: Čović '93 kao direktor Sokola izrabljivao Bošnjake logoraše

Logor se nalazio kraj Rodoča, u Hercegovini, koji je ranije korišten samo kao heliodrom HVO-a čija su helikopterska skladišta i garaže prenamijenjena u zatvoreničke ćelije.

Heliodrom, južno od Mostara bio je sabirni logor koji je osnovala zločinačka politika i vojska tzv. Herceg-Bosne u periodu od 1993. do 1994. godine. Dan kada su ljubuški Bošnjaci tovareni na kamione i prevoženi i zatvarani u logor iz kojeg mnogi više nisu ni izašli bio je 15. avgust, piše novinska agencija Patria.

Logor se nalazio kraj Rodoča, u Hercegovini, koji je ranije korišten samo kao heliodrom HVO-a čija su helikopterska skladišta i garaže prenamijenjena u zatvoreničke ćelije.

Prema optužnici Haškog tribunala pripadnici HVO-a su počeli držati bošnjačke muškarce u logoru od 1993. do polovine 1994. Broj zarobljenika bio je otprilike oko 1.800 u maju 1993., da bi u junu spao na oko 500.

Prema optužnici, HVO je uhapsio na stotine bošnjačkih civila koji su živjeli u zapadnom Mostaru te su ih odveli u Heliodrom, a s pogoršanjem bošnjačko-hrvatskog sukoba uhapšeno je još hiljadu Bošnjaka diljem Hercegovine. Iako su žene oslobođene, HVO nije razlikovao civilne od vojnih zatvorenika.

Zatvorenici su bili psihički i fizički matretirani. U najtežim slučajevima, prisiljeni su hodati ispred snaga HVO-a kao ljudski štit. Stražari su ih tukli, posebno ako bi HVO gubio na ratištu. Pojedini su zatvorenici vođeni na prisilni rad, kao što je kopanje rovova ili gradnja vojnih utvrda, ali i skupljanje tijela mrtvih HVO vojnika.

Aktuelni član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda i lider HDZ BiH Dragan Čović, kao generalni direktor preduzeća Soko Mostar, u junu 1993. godine šalje zahtjev Josipu Praljku, tadašnjem zamjeniku upravitelja logora Heliodrom, da se "za potrebe Zrakoplovne industrije Soko Mostar omogući izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova". 

Odobrenje za preuzimanje pritvorenika potpisao je već sljedećeg dana Stanko Božić, direktor Središnjeg vojno-istražnog zatvora Mostar. Kako je navedeno, "odlazak pritvorenika na rad van kruga zatvora u usmenom razgovoru sa ravnateljem Stanko Božićem odobrio je Berko Pušić".

Sve to se događalo u vrijeme najžešćih sukoba HVO-a i jedinica Armije RBiH u Mostaru. Činjenica da se Čović u to vrijeme nalazio na čelu Sokola dovoljno govori da u tadašnjoj tzv. HZ HB nije bio tek puki posmatrač, već u hijerarhiji visokorangiran. 

Na čelu Sokola ostao je još nekoliko godina, a njegov utjecaj nije umanjen ni nakon što je napustio direktorsku fotelju.

Međunarodni posmatrači nisu dobili dozvolu da istraže logor

Međunarodni promatrači i humanitarne organizacije u nekoliko navrata nisu imali pristup potpunoj informaciji i svim uvjetima postrojenja. Primjera radi, 18. maja 1993. godine, pripadnici međunarodnih organizacija koji su posjetili logor, nisu dobili dozvolu istražiti sve prostorije u kojima su bili zatvorenicima.

Kriteriji za puštanje na slobodu

Prema procjenama, najmanje 54 zatvorenika je poginulo u logoru, a 178 je ranjeno. Kriteriji HVO-a za puštanje zatvorenika na slobodu bili su brak sa Hrvaticom ili posjedovanje vize i pisma garancije da će napustiti BiH.

Državni sud BiH do sada je zbog logora Heliodrom osudio Marka Radića, Dragana Sunjića, Damira Brekala i Mirka Vračevića. Bili su pripadnici 7. brigade HVO-a. Osuđeni su na 25, 21, 20 i 14 godina zatvora.

#BiH