Noć emocija u Gimnaziji Dobrinja: Profesor Vedran Zubić okupio generacije bivših učenika

Piše: Amra Varatanović

U subotu navečer u sarajevskoj Gimnaziji Dobrinja održan je pomalo neobičan čas pod vodstvom profesora Vedrana Zubića. Inače „profa Veca“, kako ga odmilja zovu učenici ove škole, jedan je od nesvakidašnjih primjera kako nastava i čas geografije mogu biti ispunjeni smijehom i dobrom energijom, a da se pritom usvoji i potrebno znanje.

Profesor je organizirao čas za bivše učenike iz svih generacija kojima je predavao od 2001. kada je počeo raditi u Gimnaziji Dobrinja. Ideju je, kako kaže za Patriju, dobio od svojih bivših učenika.

- Radi se o generacijama škole koje nisu imale priliku da idu u ovu moderno opremljenu zgradu nego su školu završavali u podrumima. I pored toga uspješno su učili te znanjem prestigli svoje profesore. Njihova je želja bila da se održi čas u amfiteatru škole koji oni nisu imali.

Profesor Zubić kaže da je jedva čekao vidjeti svoje učenike. Iako zahvaljujući društvenim mrežama ima kontakt sa mnogima od njih, ovo je bila jedinstvena prilika da ih vidi na okupu.

Kroz Gimnaziju Dobrinja prošle su hiljade učenika. Mnogi od njih danas su uspješni u svojim profesijama, doktori, profesori (upravo u Gimnaziji Dobrinja), inženjeri, novinari, glumci, pjevači...

Profesor Zubić često je znao dobiti razred koji je trebalo „dovesti u red“. Isključivo iskrenim i prijateljskim odnosom je to i uspijevao i danas se samo s osmijehom, ali i ponekom suzom sjeća tih dana. Tokom dva sata koliko je trajalo druženje evocirane su uspomene i dogodovštine koje su obilježile svaku generaciju.

- Teško je bilo odlučiti šta im pričati na ovom času, ali na kraju sam zaključio da je najbolje pričati dogodovštine i komične situacije kroz školovanje. Nisam krio oduševljenje što ih vidim, a oprostili smo se uz želju da se ove manifestacije češće događaju. Ovo će uvijek biti njihova škola i sva djeca koja su u nju išla imaju specifičnu vezu sa ovom školom. To i čini Gimnaziju Dobrinja specifičnom i najboljom – kaže profesor Vedran.

Ono što je interesantno je da je profesor Vedran u Gimnaziji zamijenio svog oca profesora Vladimira koji je radio u ovoj školi i također važio za omiljenog profesora.

Noć koja je bila ispunjena smijehom, emocijama, sjećanjima bit će nastavljena nekom drugom prilikom. Na kraju sve je prošlo zajedničkom fotografijom, ali i emotivnim porukama koje su učenici ostavljali u svesku sjećanja.