Nešto manje od polovice radnosposobnog stanovništva u Bosni i Hercegovini je bez posla. Prema podacima Agencije za statistiku krajem januara se na biroima za zapošljavanje nalazilo više od pola miliona ljudi. Zaposlenih je bilo nešto manje od 750.000.
Zanimljivo je da među nezaposlenim ima veliki broj onih sa visokom školskom spremom. Samo u Kantonu Sarajevo 2014. godine bilo je 1.200 ekonomista, oko 1.000 pravnika, 500 socijalnih radnika, 400 politologa. Zabilježeno je i 3.600 maturanata gimnazije, 2.300 ekonomskih tehničara...
Na drugoj stani, u zemlji nedostaje nekih zanatskih zanimanja. Kompanije koje se bave, naprimjer, preradom drveta znaju koliko je teško naći mladog stolara ili tapetara, piše agencija Patria.
U većim gradovima se na stručnog vodoinstalatera ili električara čeka po nekoliko dana. Krojač koji je u stanju napraviti vrijedan odjevni predmet često je plaćen više nego ljekar opće prakse. Stanje u BiH sada je takvo da zanatske usluge uglavnom nude oni koji su u penziji.
Nejasna je politika države koja je dozvolila hiperprodukciju nekih zanimanja koja nisu potrebna tržištu, dok su istovremeno neka zanimanja u deficitu. Kritičari upozoravaju da je u BiH mnogo diploma, ali malo znanja.
Mirza i Mirsad Dedić su braća iz Breze. Oni su se specijalizirali za ugradnju ukrasnog kamena. Zanat su naučili do oca, a danas rade samostalno. I vrlo rijetko mogu prihvatiti baš sve poslove koji im se nude, jer nemaju dovoljno vremena udovoljiti svima.
- Bilo koji posao kada ga radite po visokim standardima, uvijek ćete imati dovoljno posla. Tako je i u našem zanimanju. Trudimo se pratiti moderne tokove, i zbog toga nam nije teško pronaći posao. Naprotiv, posao dolazi nama – kaže 34-godišnji Mirza Dedić u komentaru za agenciju Patria.
- I posla će, barem u našoj struci biti sve više. Ljudi se vraćaju rustikalnom stilu. Ne samo zbog toga što ljudskom oku najviše prija takav stil, već i zbog kvalitete – dodaje Dedić.
Francuska ambasadorica u BiH Claire Bodonyi nedavno je u intervjuu za Patriju govorila o programu francuske vlade koji je podrazumijevao povratak ljudi na sela, i aktiviranje malih poduzetništva.
To ni u kojem sučaju ne znači da se ljudi trebaju prestati usavršavati. Naprotiv. Kvalitet proizvoda iz zanatske radnje može biti bolji od masovnih industrijskih proizvoda. Uz to, mali poduzetnici trebaju usavršavati i menadžerske sposobnosti kako bi svoj proizvod nametnuli na tržište. Važne su i njihove komunikacijske vještine i umrežavanje sa drugim ljudima.