Do službenog raspisivanja Općih izbora 2018. godine ostalo je manje od godinu, a predizborna kampanja uveliko je počela, piše agencija Patria.
Političke partije već odavno su krenule u predizbornu kampanju, a da još uvijek nisu ispunile ni najmanji dio obećanja datih glasačima u kampanji 2014. godine.
Podsjećamo na ključna obećanja koja su dale stranke pred prošle Opće izbore, i na kojima su dobili povjerenje birača.
Predsjednik najjače bošnjačke stranke SDA Bakir Izetbegović obećao je biračima 100.000 radnih mjesta u šta je veliki broj građana ove zemlje povjerovao i izabrao Izetbegovića u Predsjedništvo, a njegovu stranku u sve nivoe vlasti od kantonalne preko federalne do državne.
- SDA je do sada svaki proces koji je bio dobar za građane dovela do kraja – poručio je Izetbegović s predizbornog skupa SDA u Tuzli.
Da li je mislio na privatizacijske procese u kojima je njegova stranka učestvovala vrlo aktivno i dobrim dijelom kreirala rezultat od pola miliona nezaposlenih ljudi, ne znamo, ali je zbog što boljeg izbornog rezultata najveće bošnjačke stranke jasno i glasno poručio da će on i njegova stranka u ovom mandatu otvoriti 100.00 radnih mjesta, ukoliko mu građani ukažu povjerenje na izborima.
Izetbegović vjerovatno nije računao na to da će mu građani zaista povjerovati u priču o 100.000 radnih mjesta, ali ipak su povjerovali, jer kada imate u zemlji pola miliona nezaposlenih ljudi koji svojim porodicama moraju osigurati minimalnu egzistenciju ljudi su u stanju povjerovati u sve i svašta.
Čim su izbori prošli Izetbegović se pravdao da nije mislio na 100.000 radnih mjesta u ovom mandatu, već u narednih deset godina. Danas iz SDA pokušavaju ljudima "prodati" priču o desetinama hiljada novih radnih mjesta, a nije nikakva tajna da u tu statistiku ubrajaju i hiljade mladih ljudi koji su nezadovoljni stanjem u zemlji otišli u druge evropske države, ali i širom svijeta u potrazi za boljim životom.
Kada je u pitanju situacija u Republici Srpskoj, tamo je apsolutni vladar političkih prilika Milorad Dodik obećavao stvari koje ne bi mogao ispuniti ni u narednih 100 godina ukoliko bi ostao na vlasti, čak i kad bi htio.
Dodik je prije dvanaest godina na vlast stigao pričom o socijalnoj pravdi, jednakosti, stranim investicijama, a čim je zauzeo sve političke pozicije u RS-u okrenuo je priču na nacionalističko polje. Kasnije je izluđivao birače obećavajući kako će u "Sarajevo odlaziti sa zastavom RS-a, te da će vratiti nadležnosti s države na entitet".
Lider SNSD-a i njegova stranka nisu uspjeli nijedno od toga, pa u posljednje vrijeme pred Vladom Republike Srpske u Banja Luci možemo svakodnevno vidjeti nezadovoljne radnike koji polako shvataju da se od priče o srpstvu i nekakvom gubitku nadležnosti ne može živjeti.
Dragan Čović i njegov HDZ-u su ljudima obećali da će sve biti dobro samo da se oni vrate u vlast nakon što su bili opozicija prethodnoj Nikšićevoj vladi. Čović je najavio kako povratkom HDZ-a u vlast više neće biti smetnji za uspostavu kanala na hrvatskom jeziku, da će poništiti reviziju boračke populacije, da će vratiti Hrvate na ona područja gdje su živjeli prije rata....
Danas Hrvata u Republici Srpskoj skoro da i nema uprkos čvrstoj prijateljskoj vezi Čovića s predsjednikom RS-a Dodikom, a masovno odlaze i s onih prostora u Hercegovini gdje HDZ već 25 godina drži apsolutnu vlast.
Čović je jedino uspio vratiti sebi bliske ljude na sve direktorske funkcije u javnim preduzećima južno od Jablanice, ali običan hrvatski narod koji je povjerovao u njegova obećanja o boljem životu od toga nije vidio nikakve koristi.
Fahrudin Radončić i njegov SBB najavljivali su kako će njihovim ulaskom u vlast Federacija BiH postati veliko gradilište, ali evo prođe skoro cijeli mandat a još uvijek nismo vidjeli ništa osim izljevanja kamena temeljca. Kako se mandat bliži kraju, SBB se ponaša kao SDA u prošloj vladi kada su izigravali opoziciju unutar pozicije i pokušavali sebi pripisati sve ono što je dobro, a svoje koalicione partnere optužiti za sve ono što je loše.
Obzirom da stranke koje su u vlasti na svim nivoima u BiH nisu ispunile skoro ništa od onoga što su građanima obećale u prethodnoj izbornoj kampanji, možda bi im najbolje bilo da izađu pred birače s istim programom ili da čak spuste malo ciljeve.
Jer teško da će im građani opet povjerovati u prazna i nerealna obećanja.