Sjećanje na velikog Mersada Berbera: „Gdje god da putujem Bosna me ranjava“

Mersad Berber (Bosanski Petrovac, 1. januar 1940. - Zagreb, 7. oktobra 2012. ) je svjetska slikarska veličina. Njegov opus je epski i on se svrstava uz genijalne stare evropske majstore, sa kojim ga, uostalom, i porede najveći svjetski likovni kritičari, piše agencija Patria.

Dirljivo je što je oko 40 zaljubljenika u njegovo djelo iz Sarajeva, Dubrovnika i Zagreba održalo simpozij „Život i djelo Mersada Berbera“ i osnovalo klub njegovih prijatelja. Oni žele da se njegova djela prebace u Sarajevo i da odatle počinje posthumni put velikog slikara.   

Njegov djed je bio čuveni kaligraf. Njegova majka izrađivala je izuzetne umjetničke tapiserije. Njegov otac je volio muziku, svirao violinu i nekoliko drugih instrumenata. Mersadov brat Omer Berber je također poznati slikar. Omerov sin Tarik je jedan od vodećih mladih slikara u evropskim razmjerama. 

Berber je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., u klasi Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike je zavšio na istoj Akademiji kod Rike Debeljaka. Od 1978. do 1982. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Početkom rata u BiH, seli u Zagreb, gdje je srdačno dočekan. 

Velikom bosanskom književniku Aliji Isakoviću jedan stariji britanski kritičar, usred rata je rekao da je Bosna mjesto rođenja najvećih svjetskih slikara. I odmah mu je pomenuo Mersada Berbera, rekavši da se radi o genijalnom stvaraocu. Alija Isaković je bio sretan jer bio veliki prijatelj sa Berberom. Kad je Isaković iznenada umro u Sarajevu Berber je rekao da je ostao bez „neprežaljenog prijatelja“. Pred kraj života Isaković je istraživao taj fenomen. Svijet je govorio o osam najvećih svjetskih grafičara koje je rodila Bosna. Tu je briljantnu slikarsku mladost BiH okupila slavna likovna kritičarka Azra Begić.

Berber se sjećao: „Kad smo imali prvu veliku izložbu sedamdesetih godina u Briselu, počelo se govoriti o fenomenu bosanske škole grafike. Tada su niz svjetskih nagrada dobili Dževad Hozo, Halil Tikveša... To je bila jedna šokantna izložba za belgijsku javnost. Čak je i Andrić govorio o tom fenomenu kao o nečemu 'što nije neka velika povijesna tradicija – to bavljenje grafikom – u Bosni'... U jednom razgovoru za „Politiku“ je rekao da se 'pojavila čitava jedna generacija, jedna eksplozija mladih bosanskohercegovačkih crtača'. Ta generacija se opravdala visokom reputacijom i visokim teorijskim radom. Profesor Dževad Hozo je napisao neke kapitalne knjige od svjetske važnosti. Drugi su ostali vjerni grafici, kao Halil Tikveša i Virgilije Nevjestić u Parizu. Emir Dragulj je, nažalost, umro mlad, a bio je, vjerojatno, jedan od najtalentovanijih bosanskohercegovačkih crtača. Taj kontinuitet veličanstveno nastavlja Safet Zec“, govorio je Berber. 

Nagradu Indijskog trijenala “Lalit Kala” dobio je 1978. godine, a nakon toga i nagradu ICOM u Monte Carlu. Interes za Berbera tih godina postajao je sve veći. Galerija „Tate“ u Londonu 1981. otkupljuje njegove grafike iz ciklusa “Hommage Velasquezu”. Okušava se i u novom mediju – kostimograf je za „Folger Theatre“ iz washingtonskog „Shakespeare Centera“. Pet godina nakon pedantnog rada, završio je povijesni animirani film “Tempo Secondo” koji je osvojio brojne nagrade. Cikluse – Tempo Secondo, Dubrovačke slike i crteže, Splav meduza predstavlja 1988. godine. Izlaže i u Indoneziji, u Japanu, a potkraj devedesetih osvaja Grand-prix u Krakovu. Za života je održao gotovo stotinu samostalnih izložbi u najvećim svjetskim gradovima na svim kontinentima. Bio je i član Ruske akademije umjetnosti od 2007. godine. Godine 1984. godine Galerija „Tate“ u Londonu uvrštava Berberove slike u svoju stalnu postavku. Najznačajniji ciklusi su mu “Sarajevske kronike”, “Put u Skender Vakuf”, “Srebrenica”, “Hommage Vlahi Bukovcu” i “Otomanske kronike”.

“Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerojatno je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber crta s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno nestale iz umjetnosti Zapadne Europe i Sjedinjenih Država”, zapisao je o Berberu jedan od najpoznatijih britanskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti Edward Lucie-Smith. Kada je 1992. došao u Zagreb nastanio se u Bosanskoj ulici, tako da je i na simboličan način bio povezan s Bosnom, ali nostalgija je ostala, a svoju ulogu emigranta apatrida u jednom je intervjuu objasnio rečenicom svog prijatelja, književnika Predraga Fincija - “To je bolje od smrti, gore od života”.

Nije pomoglo ni stalno oduševljenje slikarskog svijeta i svi planetarni uspjesi. Jer, Bosna prisiljava na skrušeno postojanje, pa i sam veliki Berber kaže: „Da sam mlađi vjerojatno bih bio oduševljen nekim podacima iz moje novije biografije. Ovako, gledam to sa izvjesne distance“.

Za Slobodnu Evropu je svojevremeno rekao: „Ja sam nastavio raditi neke stvari s puno nostalgije. Gdje god otputujem, Bosna me ranjava. Tako da je to u meni ostalo. Zapravo, ja sam stalno u jednom dijalogu s tom temom Bosne... Pa, evo, sad pokušavam te krhotine negdje da povežem i da ih prvi put predstavim. Ovo što sad izlažem, to su samo segmenti onoga ogromnog ciklusa i grafika i crteža.“...

I sva njegova veličina stala je u tragediju Bosne i Hercegovine:  „Temu Srebrenice sam radio oko dvije godine. Zapravo, bio sam potaknut jednom fantastičnom knjigom koju mi je poslala profesorica Senada Kreso, a to je „Grobnice: Srebrenica i Vukovar“ od Erica Stovera. To je jedan od forenzičara, ljudi koji su godinama, maltene heroično, radili na dokazivanju istine o toj velikoj tragediji. Kad sam dobio tu knjigu u ruke, osjetio sam se, moram priznati, malo i posramljen da na tu temu, zapravo, nisam ništa ni pokušao. Naravno, riječ je o jednoj velikoj, antičkoj temi, himničnoj i svetoj“.  

Volio je Bosnu i uživao u uspjesima njenih umjetnika poput Abdulaha Sidrana, Aleksandra Hemona i Semezdina Mehmedinovića ili cijeneći esejistiku dr. Rusmira Mahmutčehajića.  

Njegovo djelo je monumentalno, planetarno. Njegova snaga je dolazila iz dubina Bosne, poput „ponornice“, one književnika Skendera Kulenovića, njegovog prijatelja iz Bosanskog Petrovca.

Ponornice, to bi bio najbolji izraz za ljude koje je Bosna naučila da zaboravlja, a da joj se oni iznova javljaju sa još većom snagom i moći.     

Izložba u sarajevskoj Vijećnici

Nakon 50 godina u Sarajevu će 6. jula u Vijećnici biti otvorena retrospektivna posthumna izložba Mersada Berbera. U njegovu čast dolaze pripadnici svjetske umjetničke elite poput historičara umjetnosti Edwarda Lucie-Smitha, eminentnog stručnjaka u oblasti slikarstva koji Berbera uvrštava među najbolje majstore crteža na savremenoj likovnoj sceni, te vlasnik eminentnog portala posvećenog svjetskoj umjetnosti Paul Cater Robinson.

Izložba će biti otvorena do 6. septembra.