Dan kad je otišao Dževad Begić Đilda, navijači odali počast

Dževad Begić Đilda, legendarni vođa navijača FK Željezničar ubijen je 11. jula 1992. godine u sarajevskom naselju Pofalići u 26. godini života. Pokušavajući da pomogne ranjenoj ženi pogođen je snajperskim hicem iz pravca Grbavice. Nosilac je priznanja Zlatni ljiljan, prenosi Patria.

Dževadov brat Izet poginuo je na brdu Žuč u decembru 1992. godine. Pogođen je snajperom, kao i Đilda, gotovo u isto mjesto, skoro u isto vrijeme. Razlika je bila tek desetak minuta. Bila je subota, isti dan kada je otišao Đilda.

Ulica u sarajevskom naselju Koševsko Brdo nosi naziv Braće Begić po braći Dževadu i Izetu. 

Đilda je bio prijeratni vođa navijača FK "Željezničar". Poslije osnovne škole završava zanat za limara i radi na poslovima obezbjeđenja objekata i ustanova. Sretno živi sa suprugom Hajrudinom sa kojom ima četiri kćerke, Melihu, Melisu, Mirnelu, Dženitu, a peta najmlađa rađa se poslije Dževadove smrti. Bio je po mnogo čemu poseban čovjek, dobar otac, suprug i zaljubljenik u fudbal i "Plave" sa Grbavice. 

Kao što je bio iskreni vođa navijača "Želje", tako je sa istim žarom i patriotizmom krenuo u borbu protiv agresora čim se čuo prvi pucanj u Sarajevu. Zajedno sa svojom braćom Halilom i Izetom postaje član pokreta "Zelene beretke" u borbenoj jedinici Bosnae max. Veoma hrabar i odvažan mnogo puta izlazi kao pobjednik iz izuzetno teških i opasnih  akcija koje će vječno ostati u sjećanju njegovih saboraca.

Za Đildu kažu da je bio običan momak. Porodicu je izdržavao kako je znao i nije birao posao - radio je najčešće kao izbacivač. Znao je s ljudima, a sama njegova pojava je tjerala i one najveće mangupe da razmisle dva puta prije nego se usprotive Đildi.

Kažu da se naoružao onog dana kada su u Sarajevu postavljene prve barikade.

Od tog dana do dana pogibije Đilda je bio sve - i rezervni policajac i teritorijalac i dio interventnog voda, borio se i na Ilidži i na Blekinom potoku i na Zlatištu. Naprosto, bio je dio sarajevske mladosti odjednom suočene sa potrebom da navijačke rekvizite zamijeni ubojitim.

Na mjestu pogibije hrabrog Đilde, Komanda 1. korpusa podigla je spomen-ploču. Dva dana nakon pogibije rahmetli Đilda je pokopan na šehidskom mezarju Kovaci.