Obilježen Dan Šestog korpusa: Paralelna historija Čovića i Izetbegovića

Šesti korpus Armije RBiH bio je jedan od sedam korpusa Armije RBiH. Formiran je 9. juna 1993. godine a sjedište mu je bilo u Konjicu. Prvi komandant korpusa bio je Salko Gušić, koji je na toj funkciji ostao do 28. januara 1994. godine. Za zamjenika komandanta imenovan je Braco Fazlić, a načelnika Štaba Dževad Tirak. Pomoćnici komandanta bili su: za obavještajne poslove Munib Milišić, za sigurnost Nermin Eminović, za moral Mustafa Musić...

Zona odgovornosti 6. korpusa je bila relativno velika i ispresijecana što je dodatno usložnjavalo funkcionisanje korpusa. Prostirala se od Volujih jama na obroncima Treskavice na sjeveroistoku, preko kanjona rijeke Ljute, Bjelimićkog platoa do sela Šćipe u općini Prozor. Zonom tog korpusa su povezivane zone 1. i 4. i 3. korpusa. U Kruščici kod Konjica, spomen kompleks "Milaševica" svečano su otvorili Bakir Izetbegović i Izo Šoljić, otac bosanskog šehida Muje Šoljića. Kao i uvijek, bačene su neke sjene i na tu godišnjicu. Dan formiranja korpusa je obilježen ravno 51 dan nakon stvarnog datuma formiranja - 9. juna 1993. godine. Skupu je prisustvovao bračni par Izetbegović.

Sebija Izetbegović je prije nekoliko mjeseci održala neku vrstu AFŽ-a SDA u Konjicu. Nasuprot tome, nije bilo nekih ključnih ljudi koji su osnovali Šesti korpus. Bilo je tek nešto malo roditelja poginulih boraca. Sve je djelovalo kao neka vrsta zabavnog izleta do Konjica. Igrala su foklorna društva i pjevalo se. Roditelji poginulih boraca Armije RBiH znaju najbolje je li dostojanstveno iskazana zahvalnosti za poginule heroje. Ako je neko želio iskazati poštovanje prema borbi Armije RBiH mogao je najprije posjetiti one borce ispred Vlade Federacije i onda krenuti dalje. Na ovom skupu je emotivno govorio Hasan Hakalović, slavni komandant brigade Neretvica. Kada je prije sedam godina optuživan za zločine, nije bilo gotovo nikakvih reakcija iz Sarajeva.

On je ostavljen sam da se brani, mada nije postojao niti jedan dokaz da je učestvovao u tim akcijama ili ih inicirao. Ali, nije Hakalović jedini oklevetani bosanski borac. Postoji nekoliko optužbi za zločine koji su počinjeni na prostoru Šestog korpusa, a borci Armije su ostavljeni bez ikakve podrške.

Jedan drugi skup HVO-a bio je povezan tajnim smislom sa ovim skupom u Konjicu. Samo dan prije ovog skupa na Kruščici, 28. jula mogle su se čuti optužbe da je nad vojnicima HVO-a počinjen zločin u općini Jablanica, što je na prostoru djelovanja Šestog korpusa. Obilježavanju te godišnjice prisustvovao je Dragan Čović, Izetbegovićev kolega iz Predsjedništva BiH. U prilogu koji je emitirao javni servis FTV rečeno je da je na Stipića livadama, u općini Jablanica, ujutro 28. jula 1993. godine počinjen zločin nad 33 hrvatska vojnika i 6 civila koje su ubili pripadnici Armije BiH. Možda bi Izetbegović ili neko njegov neko morao reagirati na činjenicu da se zločinom naziva ubistvo 33 vojnika HVO-a.

Dakle, u pitanju je još jedna optužba, po kojoj se za ubistvo vojnika HVO-a govori da je ratni zločin, a potvrđuje da ti vojnici nisu bili zarobljeni. Nije ovo jedini slučaj da se pogibija vojnika HVO-a naziva zločinom. Dakle, činenica je da su do tog 28. jula 1993. godine razarani gradovi a iz njih protjerano bošnjačko stanovništvo. Svijet je već vidio Bošnjake u konclogorima HVO-a poput Dretelja, Heliodroma, Gabele... Dakle, danas je borcima i komandantima Šestog korpusa najpotrebnija pravna pomoć, pravi odgovori u javnosti na sve optužbe, a ne teferiči i zakašnjele godišnjice.

Zna se da su prema svim dokazima Konjic i Jablanica bili u planovima pripajanja Bobanovoj tzv. Herceg-Bosni, te da o tome postoji svjedočenje i brojne izjave zapovjednika HVO-a i političkih lidera Hrvata Herceg-Bosne. Vidljivo je to iz stenograma snimanih u kabinetu hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, ali i sa njegovih sastanaka u decembru 1991. godine sa liderima HDZ-a BiH.

Za ljude koji se bave ovim pitanjima, ovakve konstrukcije i podmetanja su dio strategije koja juriša na Mostar i Stolac i ove gradove dugo godina tretira kao hrvatsko vlasništvo i pokušava definitivno raseliti Bošnjake. Ovo mirnodopsko etničko čišćenje je očigledno. Tužno je da tu nemamo pravih odgovora. Ključno je davati odgovore na sve ove nevjerovatne optužbe, koje djeluju kao da su planirane u nekim moćnim centrima. Istina je jedna i ako se ne izgovara, laž postaje sve glasnija. Ako se ne reagira na optužbe iz HDZ-a za pogibiju vojnika koja se tretira kao zločin, onda Izetbegović i Čović kao po dogovoru drže parlalene časove historije na ovim prostorima. Onda bi se moglo i mirne duše zaključiti da je u pitanju njihova lična i stranačka promocija i ništa manje od toga.

Piše: S. Omeragić