Katedrala Srca Isusova: Veliki donator bio biskup Josip Juraj Štrosmajer

Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva

Dolaskom Austro-Ugara u Sarajevo 1878. godine katolička zajednica je počela jačati i povećavati se. Mada su i u doba Osmanlija bili nastanjeni na desnoj obali Miljacke u mahali zvanoj „Latinluk“ sa svojom centralnom župnom crkvom. Porast katoličkog stanovništva je tadašnje Sarajlije zajedno sa Austro-Ugarima potaknuo na gradnju nove glavne župne crkve u Sarajevu. Za ovu namjenu vlasti su izabrale lokaciju gdje ni na koji način neće ugrožavati druge vjerske objekte, koji su zbog multireligijskog mozaika našeg grada bili u neposrednoj blizini. Sarajevo je i tada, a i danas, po ovome poznato. Kao idealna lokacija odabrano je mjesto nekadašnjeg janjičarskog vojnog logora.

Prije ove, današnje, Katedrale postojala je u Sarajevu još jedna, njena davna prethodnica: Katedrala Svetog Petra, osnovana 1238. godine.

Gradnja nove, velike župne i ujedno stolne crkve - katedrale Srca Isusova, povjerena je arhitekti Josipu Vancašu, koji je pravi u stilu rane gotike, od tesanog kamena. Njeni piramidalni izduženi krovovi pokriveni su bakrom, a dva velika tornja na Katedrali dosežu visinu od čak 43 metra. U zapadnom tornju je veliko zvono teško 2,5 tone, a u istočnom tornju je pet manjih zvona. U kombinaciji oni prave zvuk dobro poznat uhu svakog Sarajlije.

Crkva može primiti 1.200 vjernika

Katedrala je duga 42 a široka 21 metar, u tlocrtu ima oblik križa, a svod je u glavnoj lađi visok 13,5 metara. Crkva može primiti 1.200 vjernika tokom mise. Pročeljem Katedrale dominira velika rozeta sa dekorativnim staklenim vitražom. Prepoznatljiva osmerolisna rozeta se također nalazi na grbu Kantona Sarajevo.

Glavni oltar je izrađen od mramora, gradila ga je kompanija iz Trsta, Italije. Pored njega u Katedrali su i dva pokrajnja oltar: jedan Ćirila i Metoda, a drugi Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Freske su radili poznati rimski majstori koji su ukrašavali i crkve i kapele u Vatikanu.

Crkva je bogato ukrašena kipovima, raspelima, vitražima, freskama i drugim ukrasima. Njih su darovali katolici iz mnogih bosanskih gradova, ali i iz Hrvatske, Češke i drugih zemalja.

Upravo je za potrebe gradnje ove crkve napravljen kolski tramvaj sa željezničke stanice 1884.godine. To će ujedno biti i preteča čuvenog sarajevskog tramvaja, a orginalna trasa je i do danas djelimično sačuvana i koristi se.

Štrosmajer bio veliki donator

Katedrala je završena i posvećena 1889. godine, a na njenoj posveti je bio i njen veliki donator biskup Josip Juraj Štrosmajer. Prema ovom biskupu ime je dobila i popularna ulica koja vodi na trg Katedrale i na glavni ulaz. Porodica Štrosmajer korijene je vukla iz Njemačke, a Josip je rođen u Osijeku. Doktorirao je dva puta i to iz oblasti psihologije u Budimpešti i iz oblasti filozofije i kanonskog prava u Beču. Poznata sarajevska ulica koja vodi ka pročelju Katedrale danas po njemu nosi ime Štrosmajerova.

Prva velika rekonstrukcija Katedrale napravljena je 1932. godine na pedesetu godišnjicu obnove redovne crkvene uprave u Bosni i Hercegovini. U prvom planu bila je obnova freski potamnjelih zbog oksidacije. Druga velika obnova bila je krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, a sanacije su izvršene i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu jer je objekat pretrpio određena oštećenja.

Sarajevska Katedrala je stolna crkva gdje vrhbosanski nadbiskup slavi mise za Božić i druge velike blagdane. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se Katolički bogoslovni fakultet i sjemenište, te zgrada Nadbiskupije u kojoj je boravio i Papa Ivan Pavao II tokom svojih posjeta Sarajevu 1997. i Banjaluci 2003. godine U njegov spomen ispred Katedrale je 2014. godine podignut njegov kip.