Prolazi sedma godina od hapšenja Ratka Mladića. Nakon 15 godina skrivanja konačno je uhapšen 26. maja 2011. godine. Sada, nakon procesa pred Haškim sudom čeka presudu 22. novembra. Hapšenje Ratka Mladića, komandanta vojske bosanskih Srba za vrijeme agresije na BiH, tog maja izazvalo je i osjećaj pobjede kod preživjelih Srebreničana, i svih onih koji su izgubili svoje najmilije u genocidu jula 1995. godine. Pravda je spora, ali dostižna, govorili su.
Taj 26. maj ostao je u sjećanju i tadašnjem ministru sigurnosti Sadiku Ahmetoviću, rođenom Srebreničaninu. Ahmetović je sa svojih 26 godina preživio golgotu Srebrenice.
Danas kaže, kako je Ratko Mladić uhapšen zahvaljujući višegodišnjoj potrazi vodećih sigurnosnih agencija koje su činile tadašnju koaliciju kako bi se ovaj ratni zločinac locirao i uhapsio.
- Konačno 26. maja 2011. godine agenti BIA-e su ga locirali i uhapsili, sve činjenice govore da je sve vrijeme skrivanja imao stalnu podršku vojnih sigurnosnih i obavještajnih struktura Srbije. Moj tadašnji zadatak kao ministra sigurnosti je bio da stvorimo uslove za najbolju moguću saradnju sigurnosnih i policijskih agencija, a ponajviše sa Srbijom kako bi iste mogle maksimalno surađivati i razmjenjivati informacije vezane za skrivanje i lociranje Ratka Mladića – kaže Ahmetović.
Otkriva da je 25. maja kontaktiran iz Zagreba od strane tadašnjih kolega koji su nagovijestili mogućnost lociranja Mladića.
- 26. maja u jutarnjim satima dobio sam poziv iz Beograda i rečeno mi je da je upravo ratni zločinac Mladić uhapšen. Taj trenutak nikada neću zaboraviti, prošao mi je za sekundu cijeli život kroz glavu, svi moji prijatelji i rodbina, Srebrenica i sve patnje koje sam proživio da je Bog dao da budem bar djelić pravde za sve ono sto je Mladić uradio našoj zemlji – ističe Ahmetović.
Sada iščekujući presudu vraća mu se sve ono što je preživio.
- Skoro potpuno isto, prolazi kroz glavu sve ono što smo preživjeli, ubijeni članovi porodice, prijatelji, Srebrenica i svaki dio naše zemlje koji je pogođen ubistvima i zločinima. Moram istaći da su tadašnji odnosi sa Srbijom bili puno bolji, da se uspostavljalo povjerenje i saradnja i ta odlučnost tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića i bh. državnog rukovodstva su davali nadu. Sada je to potpuno drugačije, poruke iz Srbije pa rekao bih i iz naše zemlje su puno gore u odnosu na tadašnji period – ističe Ahmetović.
U iščekivanju osuđujuće presude za Mladića nije na odmet sjetiti se završne riječi u predmetu "Mladić". Tada je tužilac Alan Tieger rekao: „Bilo kakva kazna (bivšem zapovjedniku Vojske Republike Srpske) Ratku Mladiću manja od maksimalno predviđene, a to je kazna doživotnog zatvora, bila bi uvreda i živim i mrtvim žrtvama, kao i udarac pravdi“.
Te 1995. Sadik Ahmetović imao je susret sa Ratkom Mladićem. U autobus koji je prevozio ranjenike iz Žepe u Sarajevo i ušao je Mladić. Pitao je ima li neko iz Srebrenice, a Ahmetović je izbjegao smrt govoreći da je iz Bratunca.
- Ranjen sam u Žepi i autobusom s ranjenicima sam krenuo prema Sarajevu. Na jednom ček pointu u autobus je ušao zločinac Mladić s lokalnim komandantima. Pitao je da li ima neko iz Srebrenice. Ja se nisam smio javiti, jer da sam rekao, sigurno bi me izvukli iz autobusa. Rekao sam da sam iz Bratunca, pogledao me je još malo i navodno nam je poželio sretan put - ispričao je Ahmetović u ispovijesti koja je snimljena nakon što je stigao na liječenje u Sarajevo 1995. godine.