U pauzi nacionalnih prvenstava, dok nekoliko bh. reprezentacija igra prijateljske i kvalifikacijske utakmice, jedan “dream team” trenera, sportskih radnika, entuzijasta, u Minhenu traži nove “Zmajeve”.
Treći je dan nogometnog kampa u organizaciji trenera s profi licencom Murata Alibašića, direktora US Soccer Education. Na prekrasnim terenima u Minhenu nekoliko trenera pod palicom Nenada Starovlaha, nekadašnjeg asa Želje i jugoslovenske reprezentacije, trenera odnosno selektora, koji je vodio jugoslovenske mlađe selekcije, vježba tridesetak talenata od trinaest do osamnaest godina.
Nepupućenima ovakvi kampovi djeluju kao svojevrsne “ekskurzije”, ali dovoljno je pogledati samo jedan trening i dobit ćete jasnu sliku. Starovlah i njegov tim rade na najprofesionalnijem nivou. Kao da klince spremaju za svjetsko prvenstvo.
Murat Alibašić, Sarajlija s američkom adresom, okupio je renomirana imena. Uz Starovlaha rade još Semjon Milošević, Željko Depander, Nedim Runda, Ratko Nikolić, Nenad Pavlović. Sve to “pokriva” fotoobjektivom Namik Alimajstorović, zaštitni znak bh.dijaspore.
Semjon je “ikona” bordo tima, Željko je bivši igrač čapljinskog Borca, koji talentima otvara vrata Bajerna. Nikolić je Brčak, trener koji brine i o svom izuzetnom nadarenom stoperu. Pavlović je prije rata bio veliki golmanski potencijal, sada je vrlo cijenjen trener specijalista u nogometnim krugovima u Njemačkoj.
Posljednjeg smo ostavili Slobodana Janjuša. “Neukusno” bi bilo predstavljati legendarnog golmana. Koji izaziva “nered” gdje god se pojavi.
Njegovi vršnjaci (66) su davno pod zemljom ili u banjama, a on se baca, demonstrira, savjetuje, paradira kao u vrijeme kada je kao dječak s kultne Grbavice sanjao da s gola “skine” čuvenog Čiku Radovića. I skinuo je. Bio najmlađi golman u jugoslovenskoj ligi. Golman šampion.
Za njegov sportski i životni put malo je knjiga, a ne jedan raport s kampa, da se istakne sve najvažnije. Osim na terenu Janjuš izaziva pažnju u restoranima, u hotelu, među skautima koji prate kamp.
Inače Alibašić već nekoliko godina organizira slične kampove širom Amerike. I sve je pod konac. I ovdje u Minhenu kao nepopravljivi perfekcionista teži savršenstvu.
-Stalo mi je da svaki kamp da rezultat, da reprezentacijama i klubovima ponudi najbolje s kampova”, u dvije rečenice je Alibašić objasnio svrhu ovakvih akcija.
U tom cilju je krenula saradnja s Nedimom Rundom i njegovom menadžerskom agencijom s kojom je ozvaničena saradnja s ciljem plasiranja najtalentovanijih mladića u bh.i evropske klubove. Neki već igraju u Premijer i nižim ligama.
“Rekao sam na startu, nikome se ne garantuje poziv u reprezentaciju. To oni sami trebaju igrom izboriti. Ovakvi kampovi dragocjeni su, kako za djecu tako i za klubove, pa i bh.selektore. U Las Vegasu smo imali pun pogodak. Na ljeto Alibašić organizira novi kamp. Veliko je zanimanje za ove akcije, jer svi vjeruju u ovo što radi Alibašić zajedno s nama”, naglašava Runda.
Nenad Starovlah je trenerski “vuk”. Na Cipru uživa reputaciju kakvu je nekada u jugoslovenskim okvirima imao Stevan Ćele Vilotić, “arhitekta” čuvene “Čileanske” generacije, koja je pred rata pokorila nogometni svijet. To je ona zlatna postava s Prosinečkim, Šukerom, Mijatovićem, Bobanom, Pavlovićem, Jarnijem, Štimcem…
Nešo je u svakom klubu kojeg je vodio otkrio i odškolovao brojne igrače od kojih su neki dostigli svjetsku klasu. Dovoljno je reći da je trenirao i vodio, između ostalih, Elvira Baljića, Veldina Karića, Marija Stanića, Jasmina Hurića, Admira Adžema, Adnana Pehlivanovića, Marija Dodika i mnoge druge.
Nesreća je da ovakav stručnjak ne vodi niti iednu državnu selekciju. Još je poraznije da treneri, poput Starovlaha nisu u kombinaciji, zato što ne pripadaju shemama nacionalnog “ključa” što je, kakvog li apsurda, presudno za izbor trenera u državne selekcije. Dakle, važnije je da si Srbin, Bošnjak, Hrvat. Kao i u politici, za “ostale i Jugoslovene” nema mjesta. A Starovlah je sportska i ljudska gromada.
Pa, dokle ćemo tako raditi i birati. Nema sreće i napretka dok se tako radi”- naglašava Starovlah.
Semjon se na kampu ponaša kao da je još igrač. Predao se poslu, drži liniju, na vrijeme ide u sobu i prvi je na terenu. Kao skaut već se dokazao. Kojeg god je talenta preporučio taj je opravdao njegovo povjerenje. Cimirot, Mihojević, Kobiljar samo su neki od igrača iza kojih je stao Milošević.
Kako je trener bez dlake na jeziku, ni on se ne uklapa u ovdašnje “sheme” pa ubuduće svoj trenerski put namjerava graditi u Americi i učiti i dijeliti svoje znanje na ovakvim kampovima.
I laiku je jasno da je nemoguće u masi, među pedesetak igrača naći novog Edina Džeku. Edin je rijetka biljka, ali sigurno da među minhenskim i američkim kampovima ima potencijalnih “Zmajeva”. Možda je to nogometni biser Amel Šehić, koji je oduševio sve trenere i skaute.
Na kampu u Minhenu je i najmlađi polaznik dvanaestogodišnji Nino Peulić.
Na novinarsku opasku da je “mali”, poskočio je s klupe Starovlah i replicirao.
“Eto, kako površno prosuđujete. Tako su mnogi govorili u Želji za Edina Bahtića. Kao, nema od njega ništa, mali je. Slali su ga po posudbama, a Fićo izrastao u reprezentativca i jednog od najboljih krilnih igrača osamdesetih godina na našim prostorima. Mali igrači imaju nešto više što vi golim okom ne vidite”- objasnio je Starovlah stručno, pedagoški, a na bazi dugogodišnjeg iskustva.
Daljnom provjerom saznat ćemo da je talentirani Peulić na radaru skauta Bayerna, koji su svakodnevno pratili minhenski kamp. Nino igra u ligi i ekipi sa starijim po dvije i tri godine od sebe. Bio je prošle godine na kampu u Zenici. Treneri su mislili da je “mlađi brat” nekih “zmajića” pa su se kasnije iznenadili vidjevši njegove nogometne čarolije.
Njegov je otac Oliver, također bio nadaren nogometaš. Čak je imao ugovor s Dinamom, ali je prekinuo karijeru znog kobne povrede i nastavio kao trener.
Na kampu smo sreli Fehima Okanovića i Ismeta Hasanovića. I oni “skautiraju”, ali za svjetsko prvenstvo Dijaspore koje se ove godine igra u Antaliji. Predstavljaju ekipu Njemačke i žele prekinuti dominaciju Belgijanaca.
I današnji je trening obilježio Čobo Janjuš koji je još jednom naglasio da reprezentacija u Ibri Šehiću ima golmana za naredna dva tri ciklusa, te da će se angažirati da pronađe najtalentovanije golmane po svijetu i stavi ih reprezentaciji na raspolaganje. Nije propustio dati komplimente Asmiru Begoviću što godinama brani u Engleskoj.
Možda ovakvi kampovi liče na “ekskurzije”, ali pravu vrijednost shvatit ćemo za koju godinu kada neki s ovih akcija postanu igrači i u svojim pričama se prisjete kako je krenuo njihov nogometni put.
(sportske.ba)