Nije čuvao Mladića:Moj brat Nermin svjedočio je za Bearu koji mu pomogao izvući porodicu iz Bratunca

Nakon što je bečki list „Kurir“ objavio tekst o Emiru J. iz Bratunca koji je zatražio azil u Austriji, jer se plaši vratiti u BiH zbog navodno toga što je bio tjelohranitelj ratnog zločinac Ratka Mladića, reagirao je njegov brat Nermin Jusić, čiji demanti novinska agencija Patria objavljuje u cjelosti.

Inače, ova priča bečkog lista podigla je veliku prašinu na društvenim mrežama, a u raspravama su najviše učestvovali prognani Bratunačani pokušavajući otkriti o kome se zapravo radi, jer nije otkriven puni identitet tražioca azila.  

-Pod punom moralnom, pravnom i svakom drugom odgovornošću izjavljujem i spreman sam potvrditi i dokazati na svakom sudu koji to želi i treba sljedeće:

NIKO IZ MOJE UZE PORODICE, NITI JA EMIR JUSIĆ; NITI MOJ BRAT NERMIN JUSIĆ, NI RODITELJI I NIKO IZ NAšE PORODICE NIJE PROVEO NITI JEDNE SEKUNDE U RATU U BiH OD 09. MAJA 1992 PA DO KRAJA RATA U BiH.

Samim tim - sve optužbe koje se tiču mene / mog brata Nermina Jusića u vezi učešća u ratu tj. kao "glavnog bodygarda ratnog zločinca Ratka Mladića za vrijeme genocida u BiH" su laž jer Nermin nikad u životu nije vidio Ratka Mladića osim na TV-u i u novinama.

Kao što rekoh nije proveo ni sekund ni u ratu u BiH a ne kamoli sve ovo drugo za što se optužuje. Ovo je istina i najvažnije, slijedi OBJAŠNJENJE I DEMANT (a ne opravdanje, da i to ne bi neko pogrešno protumačio) - koga zanima može da pročita, koga ne zanima svakako i neće čitati i ostat će u svom uvjerenju.

Nakon mnogobrojnih napada i osuđivanja mene i moje porodice prinuđen sam da sudskim putem tražim istinu i pravdu. Ovo se odnosi na pravna lica, novine i novinske portale. Ti postupci su u toku. Na socijalnim mrežama pojedinačno objašnjavanje svakom ponaosob nije ni moguće a niti imam mogućnosti za to, zbog toga ovdje i pišem pojašnjenje nesporazuma ili namjerno iznesenih laži i podvala zasnovanim na iskrivljenim činjenicama i lažima. 

Ovaj iscenirani slučaj je pokrenut kroz senzacionalistički izvještaj iz austrijskog „Kurira“ koji je zasnovan na 2-3 činjenice i ostatak je izmišljen.

Činjenice su da je moj brat bio aktivno vojno lice, vojni policajac na službi u JNA (i samo u JNA i nikad u VRS-u) od 1991. negdje do kraja 1992 / početka 1993. i da je u toku postupak za dobijanje azila u Austriji.

Ostalo ovako izgleda: 1. BODYGUARD

Da bi priča bila bombastičnija i bolje zvučala, iz teksta je ili iz neznanja ili baš namjerno, iz prevoda izostavljena je jedna riječ od tri slova WIE, što na bosanskom znači "kao" ... (CITAT iz Kurira: "... In den Reihen der persönlichen Leibgarde von Kriegsverbrechern wie Ratko Mladic waren auch Muslime, die heute in Bosnien Angst vor ihren überlebenden Mitbürgern haben...")

Znači u tekstu, na početku, je napisano da je jedan "Musliman" Emir J. iz Bratunca (greškom upotrijebljeno moje ime tj. inicijali) bio od 1987. bodygard ratnim zločincima "KAO" što je Ratko Mladić (ovdje se misli se na Ljubišu Bearu, doživotno osuđenog ratnog zločinca za genocid u Srebrenici koji je ZAISTA RATNI ZLOČINAC KAO i Ratko Mladić što će biti ).

Tako da Ljubiša Beara nije samo obični ratni zločinac nego KAO što je i Ratko Mladić, u cilju da bi priča koja slijedi bude što je moguće više strašnija i interesantnija.

Koliko austrijski novinar laže vidi se na činjenici da je Nermin 1971. godište, a to znači da je 1987 godine imao 15 godina i koji mjesec i nije mogao biti bodyguard nikome.

ISTINA JE:

Najprije kao vojnik na odsluženju vojnog roka, a poslije i kao aktivni niži oficir (vodnik) 1991 godine u Splitu (PT jedinica vojne policije) je moj brat Nermin kao vojni policajac dežurao u civilu ispred oficirskih zgrada u Splitu (pred početak rata u Hrvatskoj) po zadacima zaštite života oficira JNA i njihovih porodica.

U toj zgradi je između ostalih živjela i porodica njegove (sada već bivše a tada 1991. godine buduće) supruge kao i njegovog glavnokomandujućeg gore pomenutog admirala Ljubiše Beare. Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj, radio je kao vojni policajac na obezbjeđenju zgrade vojno-pomorske oblasti u Splitu, samim tim i svih oficira u njoj uključujući glavnokomandujućeg oficira admirala Bearu.

Kao niži oficir JNA tj. vojni policajac Nermin je radio od prebacivanja komande vojnopomorske oblasti iz Splita u Kumbor (Crnu Goru) od oktobra 1991. pa sve do napuštanja aktivne vojne službe krajem 1992. ili početkom 1993. godine (ne znam tačan datum).

Do prebacivanja u inostranstvo krajem 1994. godine je radio kao obezbjeđenje tj. "izbacivač" na vratima u lokalnom restoranu . To je sva istina o Nerminu kao "glavnom bodygardu ratnog zločinca Ratka Mladića za cijelo vrijeme genocida u BiH".

Kao što se vidi, mnmogima dovoljno da ga osudi na linč, smrtnu kaznu, klanje itd. itd. Svako ko ima drugačije informacije i bilo kakve dokaze za išta drugo i drugačije, neka slobodno napiše, objavi i pokaže. A nema.

2. Svjedočenje na suđenju ratnom zločincu Ljubiši Beari

Kao što je svima poznato na suđenje u Haagu kao svjedok se čovjek ne "prijavljuje" nego bude pozvan od suda i MORA da se odazove, u suprotnom bude priveden. Na sudu MORA pod zakletvom da kaže istinu. Tako da je Nermin bio pozvan od odbrane Ljubiše Beare tj. prinuđen da kao svjedok dadne svoju izjavu o ODNOSU LJUBIŠE BEARE PREMA DRUGIM NARODIMA, PRIJE SVEGA MUSLIMANIMA. (U austrijskom KURIR-u je to skroz na kraju teksta navedeno kao optužba protiv Beare za "patološku mržnju prema muslimanima").

Odbrana Beare se pozivala na 3 "dokaza" da Beara nije mrzio muslimane kao narod, nego da je djelovao samo po zadatku kao vojnik. Ta tri "dokaza" su bila da je omogućio liječenje na VMA u Beogradu oficiru Senadu Burziću (ako sam dobro upamtio ime), da je pomogao izlasku konvoja iz opkoljenog Sarajeva u kojem su bili između ostalih i "muslimani i jevreji" i kao treće da je pomogao izlazak moje porodice iz ratom pogođenog Bratunca. Sve ovo je isto tako navedeno u stenokriptu tj. presudi Ljubiši Beari. Ko želi može pročitati presudu i ovo pronaći.

ISTINA JE:

Ja i moja porodica tj. majka i sestra smo bili 09. maja 1992 istjerani iz kuće i sa puškom na leđima dovedeni na stadion u Bratuncu. To svako ko je bio na stadionu zna i vidio je (ko nas poznaje).O izlasku sa stadiona ne mogu ovdje pisati jer je sudski postupak po pitanju azila i oko toga još u toku (zakonski) a ni zbog zaštite onih koji su nam vjerovatno život spasili (ljudski). Kao što se iz stenokripta sa suđenja u Haagu i izjava drugih svjedoka moze pročitati, uloga Ljubiše Beare u "spašavanju" mene i moje porodice je bila odluka da odobri zahtjev mog brata Nermina: "da moj brat Nermin (u pratnji jednog starijeg član porodice njegove supruge (njen stric tj. amidza - isto tako oficir JNA) mogu uzeti vojno vozilo i sa dva vojnika (vozač i pratilac) pokušati da nas spasu iz Bratunca. Istini za volju piše i ovo: TO MU SE DOZVOLJAVA SAMO DA ODE NEZVANIČNO KAO PRIVATNO LICE I U VLASTITOJ REŽIJI i SLOBODNOJ VOLJI - i da im to on (Beara) ne može narediti. Svjedočenje o odnosu sa Ljubišom Bearom se odnosi na period 1991. pa do 1993 i na vrijeme službovanja u JNA te na pomenuti slučaj i na pitanje odnosa prema drugim narodim.

U konkretnom slučaju na "protivterorističko odjeljenje vojne policije" i njegovih 30-tak vojnika i oficira porijeklom iz maltene 20-tak različitih nacija i naroda, a sve u svrhu dokazivanja da pomenuti Beara nije mrzio nikoga.

Izjava mog brata o tom periodu i životu u Jugoslaviji, JNA i bratstvu i jedinstvu itd. do rata se može isto tako pročitati u originalu. Time se i završava ova priča - Nermin je došao po nas i poveo nas u Crnu Goru gdje smo svi i živjeli do odlaska u inostranstvo 1994. godine.

Postupak za dobijanje azila u Austriji koji traje evo 15-ta godina od 1999. i o tome, kao sto rekoh, ne mogu pisati jer je taj postupak još uvijek na sudu i o tome se neću izjašnjavati. Za sve ovo što sam napisao imam dovoljno dokaza i potvrda raznih vrste i oblika, od dokumenata, preko slika i potvrde od onih ljudi koji lično poznaju pravu istinu. Iskreno se zahvaljujem svima onima koji mog brata, mene i moju porodicu dobro poznaju i nisu povjerovali u laži koje su napisane, na porukama podrške i ohrabrenja.

Šteta koja nam je nanesena se ne može nikad ispraviti niti nadoknaditi, nažalost. Sa internet portalima koji za ljubav popularnosti od 2-3 dana i nekoliko lajkova dovode u pitanje poštenje, čast pa i živote ljudi koje ne poznaju razgovarat ću preko suda i advokata. Molim još sve ogorčene, uvrijeđene i pogođene komšije, prijatelje i poznanike da nam oproste svaki težak uzdah i riječ koju je ova cijela farsa kod njih izazvala.