Mračna prošlost: Lukač uzeo novac od roditelja za informaciju gdje im je tijelo ubijenog sina!

Uprkos činjenicama da se aktuelni direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač vješto opire svim prijavama koje su protiv njega podnesene, novinska agencija Patria na adresu je dobila pismo, a svojim istraživanjem došli smo i u posjed presude Općinskog suda u Orašju u kojoj je jasno da je Dragan Lukač davnih 90-tih od unesrećene porodice Damjanović uzeo 3.000 KM kako bi im navodno otkrio gdje se nalazi tijelo njihovog ubijenog sina!

Pismo prenosimo u cjelosti:

Bosna i Hercegovina je nažalost država u kojoj je kriminala sve više. U našoj zemlji nema kažnjavanja velikih riba, preciznije nema Sanadera, Miškovića, Janši...Evropa traži od BiH da povede, za svoje dobro, rat protiv kriminala i korupcije, ali...

U BiH je moguće da su funkcioneri presuđivani ili bolje reći gubili procese, a da su opet na funkcijama. Jedan od takvih je Dragan Lukač, sadašnji i ponovo nezakonito imenovani direktor FUP-a.

Ko je Dragan Lukač? Kakav je njegov moralni i profesionalni profil?

Davnog januara 1998. godine u „Posavskom listu“ novinar Mika Damjanović napisao je niz tekstova o kriminalu u policiji Posavine. Novinar je tvrdio da je Dragan Lukač, kao načelnik kriminalističke policije Posavskog kantona, propustio dva kamiona sa nepoznatom robom preko graničnog prijelaza bez ikakve policijske i carinske kontrole. Svjedoci su bili policajci koji će kasnije biti šikanirani i dovedeni do nervnog sloma. U narednom broju Posavskog glasnika broj 9. 1998. godine Mika Damjanović je obradio moralno neodrživ slučaj sadašnjeg direktora FUP-a Lukača. Naime, stariji bračni par Martinović iz Domaljevca dao je 3.000 KM Lukaču, kako bi im pomogao u pronalaženju njihovog likvidiranog sina Mila Martinovića. Pare je u MUP odnio ujak mladića Marko Oršolić i predao ih uz prisustvo Lukačevog pomoćnika Marka Dominkovića.

Zašto je uzeo novac?

Lukač je kasnije u sudskom procesu tvrdio da policija nije imala novca za dalju istragu u slučaju Mile Martinovića i da mu trebaju pare kojima će informaciju kupiti od nepoznatog Srbina. Ne zna se ko je Srbin kojem je Lukač navodno dao novac nesretnih roditelja, a ni posmrtni ostaci sina Martinovića nisu u razumnom roku nađeni. Naime, roditelji su prije svoje smrti svakako htjeli naći svoje mrtvo dijete, sahraniti ga i smiriti i svoju i njegovu dušu.

Premda je Lukač tužio novinara Damjanovića za klevetu, dokazano je da je ipak uzeo novac od roditelja ubijenog mladića. Konačno detalji sa ovog suđenja tiču se i danas nekih aktuelnih činjenica.

Naravno, policijski službenik nije nipošto mogao uzeti novac od privatnog lica, a onda to i nije ubilježio u evidenciju MUP-a ovog kantona. Lukač taj novac nije prijavio. Drugo, nakon uzimanja novca nije obavijestio porodicu o bilo kakvoj istrazi u ovom slučaju, a niti kome je navodno dao tih 3.000 tadašnjih DM.

U ovom sudskom procesu govore se i takvi detalji kakvi su nezamislivi za čovjeka koji obavlja jednu značajnu državnu funkciju.

Jedan od tih detalja tiče se oduzimanja velikog novca na graničnom prijelazu od nekog lokalnog Srbina, a onda se od tih para kupilo, navodno službeno vozilo.

Kako rekosmo, novinar Damjanović je napisao i tekst pod naslovom „Kamioni su prošli i niko ih nije vidio, a onda su uslijedili otkazi“. Novinar je Lukača optužio da je 16. aprila 1997. godine na graničnom prijelazu propustio dva kamiona bez policijske kontrole i carinskog pregleda, U tom tekstu ovu tvrdnju su svjedočili policajci Đuro Ferinčević i Slavko Marić. U tekstu Posavskog glasnika broj 9 „Sumnja na našu policiju“ izneseno je da je Dragan Lukač kupio stan u Osijeku, dovodeći to u indirektnu vezu sa onim puštanjem kamiona bez kontrole i carine. Sudija o tome govori: Sud je utvrdio da je u iznesenoj riječi glavni akter policijski djelatnik Josip Petrič. U tekstu se navodi da je Petrič sebi kupio stan u Osijeku (Hrvatska), zajedno sa pomoćnikom ministra policije Draganom Lukačem.

A, ko je Josip Petrič?

Lukač je nedavno penzionisao Dragana Vikiča i praktično ga silom otjerao u penziju sa mjesta komandanta Specijalne jedinice. Premda se javnost pitala otkud tolika Lukačeva upornost da odgura u penziju Vikića, odgovor je ubrzo došao. Na njegovo mjesto zasjeo je Lukačev posavski kolega Josip Petrič i komšija u njihovom gradu budućnosti – Osijeku.

Tamo su se naime uporedo nastanili i prijavili. S druge strane upravo je Lukač napunio više od 41 godine radnog staža, pa se kasnije ispostavilo da je brisao svoj staž da bi još bio na čelu policije.

Dakle, niti jedna optužba protiv novinara nije pobijena u sudskom procesu od Lukača koji ga je tužio za klevetu. Imamo li sada dio moralnog profila sadašnjeg direktora FUP-a?

Posebna priča je zlostavljanje ljudi u policiji. Tamošnji službenici prilažu dokaze da je Lukač 23 porodična čovjeka kaznio premještanjem iz Sarajeva u Bihać, Tuzlu...Tri mlađa zaposlenika FUP-a su umrla, uz vrlo znakovite tvrdnje njihovih porodica o mobingu kojem su bili izloženi.

Jedan od težih Lukačevih napada tiče se njegovog pismenog obraćanja jednom višem inspektoru. Naime, Jozo Anđić specijalac koji je u ratu ranjavan više puta u odbrani Sarajeva, 2010. godine prijavio se na natječaj za mjesto pomoćnika zapovjednika za sigurnost Specijalne jedinice. Bio je ubjedljivo najbolji, ali je onda direktor FUP-a iz nepoznatih razloga poništio konkurs.

U sudskom postupku presuđeno je u korist Anđića. Lukač je morao provesti presudu, ali to nije uradio, pa je Anđić protiv njega podnio kaznenu prijavu zbog neizvršavanja sudske presude. Tada se pojavljuje pismo koje djeluje šokantno. Direktor FUP-a piše naređenje Edinu Vranju, visokom funkcioneru FUP-a da istraži slučaj.

Vranj strav predaje pravnoj službi FUP-a, a oni se obraćaju i Tužilaštvu i Sudu. Lukač drsko piše „gospodine Vranj, ja sam tebi, potom gospodinu Hujdureviću dao zadatak da napravite kaznenu prijavu za Anđića za lažno prijavljivanje. Odakle tebi pravo da ti kažeš ovim ljudima da se obraćaju tužitelju – odmah postupi po naređenju kako sam ti ga izdao.

Ništa zakon, samo sila u rukama

Vjerovali ili ne, nije u ovom slučaju glavni problem Lukač. Na konkurs za komesara FUP-a javilo se više ljudi. Među njima su bila i četiri Bošnjaka, visoki službenici policije, a trojica su imala jače reference od Lukača. Pa ipak ti Bošnjaci nisu ni uzeti u obzir. Ni, spomenulo ih se nije nigdje kao realne kandidate. Na stranu potpuno nezakoniti izbor Lukača po nekakavom starom zakonu, a ne po novom Zakonu o unutarnjim poslovima, ali u čitav posao su se umiješali neki bošnjački politički funkcioneri. Njihov kandidat je bio i ostao Dragan Lukač. Izgleda nevjerovatno da Bošnjaka godinama nema nigdje u policijskim i sigurnosnim strukturama i agencijama ove države.

Bio je jedan zamjenik u SIPA-i Rašid Palić, pa mu je montiran proces i tek nedavno se jedva izborio za pravdu – navedeno je u pismu.

Inače, kako saznaje Patria Lukač ovu priču krije kao zmija noge i to već godinama, ali presuda do koje je došla Patria i čiji faksimil objavljujemo govori da je novinar bio upravu i da je Lukač zbilja uzeo 3.000 KM od roditelja nesretnog mladića koji je likvidiran u ratu!