Ovo što se desilo u Parizu nije "islamski terorizam", Poslaniku ne treba osveta!

Posljednja dešavanja u Parizu još su jedno upozorenje na globalne probleme današnjice. Dr. Mustafa Cerić, koji je u posljednjih nekoliko mjeseci na prestižnim svjetskim konferencijama govorio o opasnostima radikalizma u vjeri, ali i sve većoj potrebi osnaživanja međuvjerskog dijaloga zbog boljeg upoznavanja, shvatanja i prihvatanja drugih i drugačijih, odgovorio je i na pitanja za poznati njemački magazin Die Zeit, prenosi novinska agencija Patria. 
 
DIE ZEIT: Gospodine Ceriću, oštro ste osudili napad u Parizu. Nazvali ste taj čin napadom na nedužne novinare. Mnogo je ljudi u muslimanskom svijetu koji ne misle da su oni bili nedužni, već krivi zato što su ismijavali Poslanika Muhameda. Šta vi kažete na to?
 
Cerić: Za sada bih odgodio pitanje o nedužnosti. Iz Sire - zapisima iz života Poslanika Muhameda - znamo da je Poslanik bio napadan ili vrijeđan, a te uvrede su bile čak i gore od onih koje je upućivao Charlie Hebdo, no ipak nije izrekao niti jednu smrtnu kaznu. Kao muslimani, ako želimo izraziti svoju ljubav prema Poslaniku, to radimo u svom srcu. Naravno da karikature nisu uredu. Muslimanima se ne sviđaju te karikature, sramotne su. Ako je magazin Charlie Hebdo želio povrijediti muslimane, onda je u tome i uspio. Ako su pak željeli uputiti neku vrstu društvene kritike ili pokazati da kod muslimana postoje neke mane ili nedostaci, i to je također istina. No, ono što hoću reći je da ne možete voljeti Poslanika na način da tu ljubav iskazujete s puškom na gotovs.
 
DIE ZEIT: Al Qaida, na primjer, je uvijek naglašavala da karikaturisti moraju umrijeti za ismijavanje Poslanika, pozivajući se na slučaj kada je Poslanik osudio na smrt Kaab bin al-Ashrafa, koji ga je ismijavao. Da li je to pogrešno?
 
Cerić: Ne prihvatam taj argument. Ti teroristi prvo odluče šta da urade, a tek onda smišljaju izgovore. Znate li šta muslimanima više smeta? Charlier Hebdo je ismijavao i jevrejsku vjeru i zbog toga je najmanje jedan novinar bio kažnjen. Zbog antisemitizma. Želimo znati kako da riješimo ovu zagonetku? Ili, uzmimo za primjer Andersa Breivika, koji je ubio više od 70 ljudi. Kazao je da je to uradio kao kršćanin. Da li su ga zbog toga mediji prozvali kršćanskim teroristom?
 
DIE ZEIT: Niko nije negirao tvrdnju da je Breivik vjerovao da je njegov zločin kršćanska misija.
 
Cerić: Možda? Ipak, to nije prouzročilo histeriju o kršćanskom terorizmu u Europi. Zašto, zaboga, mediji uvijek govore samo o „islamskom terorizmu“? Očito je da postoji dvostruki standard. Ovo što se desilo u Parizu nije „islamski terorizam“! Zamolio bih medije u Europi za izvinjenje što stalno koriste izraz „islamski terorizam“.
 
DIE ZEIT: Znači, počinitelji nemaju nikakve veze sa islamom?
 
Cerić: Ne, to nema nikakve veze sa islamom.
 
DIE ZEIT: Ako je tako, zašto ste potpisali pismo upućeno lideru terorističke grupe „Islamska država“ (ISIL), zajedno sa više od 120 muslimanskih učenjaka, u kojem ste pokušali uvjeriti Abu Bakra al-Baghdadija da su njegova vjerska uvjerenja pogrešna? Jasno je da ste mu se obratili kao muslimanu!
 
Cerić: U svijetu živi 1,6 milijardi muslimana! Kada govorite o islamskom terorizmu, to se odnosi na sve njih. To je verbalni zločin. Zašto ne radite isto kada je riječ o kršćanskim teroristima? Ili sa jevrejskim teroristima, kao što su ubice Yitzhaka Rabina? Da li je iko krivio Musu a.s. za ono što je on uradio?
 
DIE ZEIT: Ali ko krivi Poslanika Muhameda za ono što su ubice počinile u Parizu?
 
Cerić: Svi krive islam!
 
DIE ZEIT: Malo me zbunjuje kad kažete da napad u Parizu nema veze sa islamom, ali raspravljate o islamskoj teologiji sa liderom ISIL-a. Stoga vas pitam, da li napad u Parizu ima ikakve veze sa islamom ili ne?
 
Cerić: Da li al-Baghdadi ima ikakve veze sa Parizom?
 
DIE ZEIT: Još ne znamo, ali njegova škola je slična onome što se desilo.
 
Cerić: Mi ništa ne znamo o učenjima pariških napadača. Reći ću to ovako: ono što se desilo u Parizu je protiv islama i protiv muslimana! To je neprihvatljivo! To je protiv vrijednosti slobode, protiv europskih vrijednosti koje poštujemo.
 
DIE ZEIT: Širom Europe postoji narastajući problem mladih muslimana koji potpadaju pod utjecaj džihadista. Ako razgovarate sa jednim 17-godišnjakom koji je u procesu radikalizacije i koji vam kaže da želi ubiti karikaturiste koji ismijavaju Poslanika i zato što je Poslanik svojevremeno naložio ubijanje Kaaba bin al-Ashrafa, koji bi bili vaši argumenti protiv toga?
 
Cerić: Rekao bih mu da Poslanik nikada nikoga nije ubio iz osvete ili zbog uvrede koju je pretrpio. Kada je Poslanik došao u Mekku, oprostio je ubicama svog amidže Hamze. Rekao bih mu: ako voliš Poslanika, i Poslanik će voljeti tebe ako ne ubiješ nikoga u njegovu odbranu. Poslaniku ne treba osveta.
 
DIE ZEIT: Prema Kur'anu, ako neko počini blasfemiju, Allah će mu suditi poslije smrti. Ne postoji propisana svjetovna kazna za blasfemiju (bogohuljenje). Je li to tačno?
 
Cerić: Da, tačno je. Da je islam vjera na način na koji to rade ovi teroristi, ne mislim da bih bio musliman.
 
DIE ZEIT: Kao učenjak i bivši reisu-l-ulema, opirete li se radikalnim propovjednicima vjere u Europi?
 
Cerić: Da. Treba nam širi pristup resocijalizaciji i reedukaciji onih koji se opredjeljuju ići i boriti se u Siriji, te se potom vratiti. Oni moraju shvatiti da nisu u pravu. No, muslimanske institucije su slabe, nemaju dovoljno sredstava, a i mnogi imami nemaju dovoljno znanja. Potrebna nam je pomoć europskih država da uspostavimo čvrste strukture.
 
DIE ZEIT: Zašto je radikalna teologija ISIL-a i Al-Qaede tako primamljiva?
 
Cerić: Mladi ljudi obično se protive uspostavljenim društvenim sistemima, a oni im nude argumente ne objašnjavajući im pri tome koja je njihova odgovornost. Mladi to pretvore u avanturu.
 
DIE ZEIT: Šta činiti?
 
Cerić: Vjerujem da Europi treba Vrhovni muftija. Treba nam glas da smiri situaciju. Neće svako prihvatiti tu dužnost, ali bi svakako imalo efekta. No, europske države oklijevaju da to podrže.
 
DIE ZEIT: Da li sami muslimani mogu učiniti nešto u smislu pokretanja te institucije?
 
Cerić: Ali mi smo slabi.
 
DIE ZEIT: U Njemačkoj, zajednice muslimana često imaju problem da se međusobno dogovore i oko lokalnih pitanja, na lokalnom nivou.
 
Cerić: Taj proces nije jednostavan. Trebamo struktuirati islam kao zvaničnu instituciju. Trebaju nam bolji učitelji, bolji imami, lokalni, a ne „uvezeni“.
 
DIE ZEIT: Ali, da li neko nešto radi po tom pitanju?
 
Cerić: Ja se sa radikalnim islamom borim svaki dan. No, i one koji pokušavaju pomoći često optužuju da su radikali. Ko je za Europljane prihvatljiv musliman? Čini se da skoro niti nema prihvatljivih muslimana za europske vlade ili medije. Taj problem ne možemo sami riješiti. Europa se stalno žali na politički islam, no Europa također stalno i govori o političkom islamu.
 

Oni su obične ubice, ne znaju ništa o islamu 

DIE ZEIT: Trebamo li razlikovati islam i islamizam?
 
Cerić: Mislim da te razIike prave dosta konfuzije. Napadače u Parizu ne bi trebalo vezati ni sa jednim od tih pojmova. Oni su obične ubice. Oni ne znaju ništa o islamu.
 
DIE ZEIT: Ali radikalni muslimani često su glasniji od umjerenih muslimana. Oni oblikuju imidž islama.
 
Cerić: Ali oni to ne rade u ime islama! Za mene su oni rušitelji civilizacije!