Smrt akademika Sulejmana Redžića do danas je ostala obavijena tajnom, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).
Nestao je 7. januara, pronađen mrtav skoro 15 dana poslije u nepristupačnom kanjonu rijeke Miljacke. Prema službenim ali blijedim informacijama iz tužilaštva i policije, smrt akademika nije nastupila nasilno. No, za mnogo, on je ubijen!
Redžić je bio jedan od najpoznatijih bošnjačkih intelektualaca novog doba. Rođen je 1954. godine u Jajcu, kojeg se nikada nije odrekao. Stručnjak biolog svjetskog glasa, redovan profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, predsjednik Kluba intelektualaca 99 u Sarajevu... Nije prezao ni od koga, a zalagao se za napredak BiH kao i na osvještavanju svih njenih naroda, prije svega Bošnjaka. Za mnoge, upravo je njegova stručnost, oštroumnost i želja za razvojem i napretkom zemlje nekome zasmetala.
Amira Redžić, supruga Sulejmana Redžića, nekoliko dana nakon pronalaska beživotnog tijela njenog muža, novinarki Oslobođenja Edini Kamenici je otkrila veoma važne detalje u vezi sa nestankom akademika, koje su dala još snažniji vjetar u leđa onima koji vjeruju da je Redžić ubijen!
- Otišao je u zimskoj jakni tamne boje s kapuljačom, ne kožnoj, kako su to neki rekli, i u futrovanim tamnim zimskim hlačama, nikako u trenerci, iako se sada govori da je nađen u njoj. Bio je, ne u cipelama, koje sada svi spominju, nego u crnim dubokim kožnim čizmama, a imao je topli šal sive boje na kockice – prisjetila se Amira, napominjući da njen suprug nije imao kapu niti rukavice, koje, također, spominju u nekim napisima. No, pošao je s kamerom, u originalnoj crnoj futroli, od koje se nikad nije odvajao.
Ova kamera kao da je u zemlju propala. Porodici je rečeno da nije pronađena na mjestu na kome je bilo tijelo Redžića:
- Spominju neki kao da nema ni novčanika, a Sulejman nikad novčanik nije ni imao. Ali, on je, u to sam sigurna, u jednoj koverti, u džepiću futrole, čuvao 150 eura. U džepiću su bila i njegova razna dokumenta – rekla je Amira, negirajući i izjave po kojima akademik nije taj dan imao mobitel.
Taj 7. januar je bio neradni dan na fakultetu, jer bio je pravoslavni Božić pa su dan Redžići provodili u uobičajenoj porodičnoj atmosferi. Planirali su, otkrila je Amira u tom intervjuu Oslobođenju, preko Relaxa, da 23. januara četveročlana porodica ode na putovanje izvan zemlje, (tog je dana na Barama obavljen akademikov ukop), kako bi zaokružili jedan ciklus napornih predavanja i ispita za njihove kćerke Ismetu i Belmu, ali i da bi akademik i njegova supruga, koja je također profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, nakupili novu energiju za nastavak rada. Radovali su se tom putovanju, a, eto, među telegramima saučešća bio je i Relaxov.
Amra je ispričala kako su taj dan ručali, ona misli da je bilo dvadesetak minuta do 15 sati kada je njen suprug izašao iz kuće u šetnju.
- I to ne bi nakon jela legao. Imao je takav običaj. Svakodnevne šetnje, posebno u starom dijelu grada, bile su nešto po čemu su ga svi znali.
Bio je to posljednji dan u životu akademika Redžića. Nakon potrage za njim koja je trajala dvije sedmice, pronađen je u kanjonu rijeke koju je često obilazio, nadomak Sarajeva. Puno je nelogičnosti u vezi sa nestankom i smrti akademika Sulejmana Redžića, koje do danas nisu raspetljane, piše Patria.