TUŽNA GODIŠNJICA Prije 26 godina agresorske granate su na sanjkanju ubile šestoro djece

SARAJEVO, (Patria) - Navršilo se 26 godina od kada su granate ispaljene sa položaja vojske RS-a iz Nedžarića ubile na sanjkanju na Alipašinom polju šestoro djece i isto toliko i ranile.

Tog dana zauvijek su nas napustile sestre od 12 i pet godina, Indira i Jasmina Brković. Dedović Mirza star osam godina, Jurenić Danijel, 11 godina, Rizvanović Nermin, 13 godina i Subašić Admir od osam godina.

U spomen na ubijene, na spomen ploču na mjestu zločina vijence i cvijeće danas su položili roditelji i rodbina ubijenih mališana, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995 te delegacije Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općine Novi Grad, Savjeta MZ Alipašinog polje C1 i C2, Općinski odbor SDA i OŠ “Meša Selimović”, saopćila je Press-služba KS.

U ime Kantona cvijeće su položili zastupnica u Skupštini KS Samra Ćosović Hajdarević i ministar komunalne privrede i infrastrukture u Vladi KS Srđan Mandić koji je u svom prigodnom obraćanju istakao koliko je važno zbog prošlosti, sadašnjosti, a posebno budućnosti prisjećati se ove tragično izgubljene mladosti.

"Nažalost, neprijateljska artiljerija nije birala ni godine, ni spol niti vjersku i nacionalnu pripadnost u ubijanju Sarajeva u njegovoj opsadi u kojoj je ubijeno 11.541 stanovnika među kojima je 1.601 ubijeno dijete,” istakao je ministar Mandić te poručio ovom prilikom da se budućnost Bosne i Hercegoivne, uz sjećanje na prošlost, mora graditi na idejama pravde, uvažavanja i tolerancije.

Sjećanje na ovaj tragičan dan najteže je roditeljima ubijene djece među kojima je Zehra Subašić koja je tada izgubila svog osmogodišnjeg sina Admira.

"Tugu i bol koju mi roditlji ubijenih mališana osjećamo već 26 godina ništa ne može izbrisati. Naša djeca sada bi imala preko trideset godina. I dok zločinci za ova nedjela nikada nisu kažnjeni, naša djeca nisu stigla ni da krenu u život, u školu, u mladost. To je još jedna rana koja ne može proći dok ne bude pravde za ovu i svu ubijenu djecu” riječi su Admirove mame Zehre.