Sidran: Javno me požuruju da odapnem i skinem im se s vrata!

Abdulah Sidran, akademik, sarajevski pisac i scenarista  dobio je nagradu “Milan Žmukić” na 28. filmskom festivalu u Herceg Novom. Priznanje dodjeljuju festival i Centar film - Beograd za doprinos sedmoj umjetnosti i afirmaciju manifestacije, a njegov intervju objavljen je u beogradskom „Blicu“ kojeg prenosi novinska agencija Patria.

Između ostalog piše kako je Abdulah Sidran potpisao scenarije za kultne filmove reditelja Emira Kusturice “Sjećaš li se Doli Bel” i “Otac na službenom putu”. Bio je to tandem il’ dvojac, kako ih je ko zvao, za čudesa i za historiju. Ratne devedesete donijele su razmimoilaženja da bi potom uslijedila prevazilaženja napetosti. Sidran se osvrće i na taj dio svog života. 

- Tu je samo jedno važno: da su njegova dva prva igrana filma, rađena prema mojim scenarijima, postala važna i neosporna kulturno-historijska činjenica u kolektivnoj memoriji većine južnoslovenskih naroda. Ostalo je privatnost. I tuga - kaže Sidran o svom odnosu sa Emirom.

A šta je danas najaktuelnije u Sidranovom profesionalnom životu?

- Tučem se. Kao da sam u najmlađim danima. Potroših nekoliko godina pokušavajući da raskrinkam Sarajevski Kulturni Klan. To je jedna moćna, savršeno raspoređena ratnoprofiterska grupa blefera i licemjera koja se 20 godina lažno predstavlja kao opozicija, a udjenuta je u svaku poru vlasti, kontroliše finansijske tokove, kadrovsku politiku i u svojim rukama drži sve poluge odlučivanja ne samo u kulturi. Uspjeli su bosanskim piscima da otmu jedinu važnu književničku asocijaciju, međunarodni PEN Centar BiH, pretvorivši ga u svoju privatnu prćiju iz koje djeluju na način ideološke komisije neke izumrle boljševičke partije. Pošto nemaju argumenata kojima bi osporili moje optužbe, pokušavaju me, dvadeset godina nakon rata, gurnuti na klupu za ratne zločince! Takvim su monstruoznim optužbama svojevremeno u smrt otjerali Mirzu Delibašića i Davorina Popovića, a sada se javno čude što sam ja još živ i javno me požuruju da napokon odapnem i skinem im se s vrata. Što, naravno, ne dolazi u obzir dok ja njih ne poskidam iz sinekura i fotelja za koje su prišrafili guzice prije dvadeset godina! - govori u jednom dahu Sidran.