Mi smo raja ispod Trebevića, navijamo za Baždarevića

"Mi smo raja ispod Trebevića, navijamo za Baždarevića..." Tako se osamdesetih godina minulog stoljeća skandiralo u Dolini ćupova. To je bila ona sjajna Željina Kup UEFA generacija koju je predvodio kapiten Mehmed Meša Baždarević, prenosi bh. novinska agencija Patria odlomak o Baždareviću iz knjige „sportskivremeplov.ba“, autora Muhameda Bikića.

Prošle su godine i godine otkako Meše nema u Dolini  ćupova, ali njegova ljubav prema klubu u kome je naučio fudbalsku abecedu ostala je i danas i nikada ga nije zaboravio. Svaka priča sa Baždarevićem počinje od njegovog  Želje...

"Željo je moj život. Vrlo rano sam počeo igrati, već u  osmoj godini. Prošao sve selekcije Želje, počeo kod Vjekoslava Luje Kranjca, a kasnije su me trenirali Mile Bunjevac,  Vasilije Radović i Velija Bećirspahić", prisjeća se legendarni  Meša.

Mehmed Baždarević je bio prvotimac Plavih od 1977.  do 1986. godine.

"Igrao sam u sjajnoj generaciji Želje koja, nažalost, nije osvojila titulu prvaka nekadašnje Jugoslavije ili neki drugi trofej. A bili smo veoma blizu. Prema mnogim mišljenjima, u to vrijeme igrali smo najljepši fudbal u državi. Ta generacija je uspjela dogurati do finala Kupa bivše države, zatim polufinala Kupa UEFA. Nedostajao nam je samo jedan korak da osvojimo tadašnji Kup Maršala Tita, pa i da se plasiramo u finale Kupa UEFA gdje nas je čekao slavni Real." Baždarević se rado sjeća i vječitih derbija.

"Moja generacija je bila uspješnija u gradskim derbi jima. U 14 utakmica, slavili smo šest puta, šest puta smo igrali neriješeno, a samo dva puta izgubili. To su nam bile najvažnije utakmice u sezoni, jer je navijačima bilo najvažnije da pobijedimo Sarajevo, a mi smo tih godina bili veoma uspješni."

Legendarni Meša bio je rekorder prema broju nastupa za sve reprezentativne selekcije bivše Jugoslavije.

"Imao sam ukupno 109 nastupa, a Dragan Džajić 106. Za omladinsku reprezentaciju koja je bila prvak Evrope 1978. godine, te za mladu i Olimpijsku odigrao sam 55, a za A 54 utakmice."

Mehmed Baždarević je osvajač olimpijske bronzane medalje iz Los Angelesa 1984. godine. No, nepromišljen potez (crveni karton) na kvalifikacijskoj utakmici Jugoslavija – Norveška koštala ga je neodlaska na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine.

"To su mi najteži trenuci u igračkoj karijeri. Jednostavno, uradio sam ono što sam uradio. Istina, nisam baš pljunuo u pravcu sudije, što se poslije pokazalo i na TV snimcima, ali sudija je bio rigorozan. U zapisniku je naveo sve najgore o meni i to je bilo dovoljno da me FIFA drastično kazni. S druge strane, sve molbe tadašnjeg FSJ-a su bile isuviše jalove. Kao da je nekom bilo u interesu da ne igram na Svjetskom prvenstvu. A ja nisam važio za običnog reprezentativca. Pa ova činjenica da sam bio rekorder po broju nastupa za sve reprezentativne selekcije dovoljno govori."

Baždarević je imao i 18 nezvaničnih i 2 zvanična nastupa u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.

"Tokom rata redovno sam igrao na humanitarnim utakmicama za BiH. Odazivao sam se na svaki poziv, ma gdje se god igralo. Zvanične utakmice sam igrao protiv Grčke i Hrvatske, a u ovoj drugoj u Bologni sam bio i kapiten."

Što se tiče klupske karijere, Baždarević je nakon Želje nastavio igrati u Francuskoj.

"U ljeto 1987. godine prešao sam u francuski Sochaux, gdje sam 1989. godine izabran za najboljeg stranog igrača Francuske 1. lige. U FC Sochauxu ostajem do 1996., nakon čega sezonu 1996/97. igram u Nimesu. Karijeru sam završio 1998. godine u švicarskom Étoile Carougeu."

Nakon okončanja igračke karijere, Baždarević se okrenuo trenerskoj. Prvo je bio pomoćni trener u Sochauxu, a potom 2003. postaje prvi trener Istresa s kojim ulazi u elitnu ligu Francuske. U julu 2005. godine odlazi u Tunis, te preuzima Étoile du Sahel sa kojim iste godine igra u finalu  Afričke lige prvaka. Iste godine odlazi u Qatar gdje preuzima Al-Wakrah. Nakon jedne godine provedene u Qataru, vraća se u Francusku, gdje u decembru 2007. preuzima Grenoble s kojim ulazi u Prvu francusku ligu. U junu 2011. godine preuzima FC Sochaux, a potom je ponovno bio na kormilu katarskog Al-Wakraha.