U organizaciji NVO „Volonteri i prijatelji konjičke regije“ i profesorice bosanskog jezika i književnosti Dušice Čukle uz prisustvo učenika Srednje mješovite škole Konjic obilježena je 94. godišnjica od rođenja Konjičanina Zulfikara Zuke Džumhura, vrsnog umjetnika, pisca i karikaturiste, polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na mezaru, prenosi bh. novinska agencija Patria.
Zbog njegove svestranosti, genijalnosti i jednostavnosti, za Zuku se kaže da je posljednji renesansni stvaralac s ovih prostora. Cijeloga života hodoljubio je svijetom, zapisivao i pričao, istraživao, spajao ljude i rušio granice.
Pisac Miljenko Jergović za Zuku Džumhura napisao je da je "malo pisaca koji su preko svog ljudskog vijeka živjeli hiljadu prethodnih godina i koji su osim vlastitog imali bezbroj zavičaja".
- Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi. Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku. Budi pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek povazdan bišće po sebi, odstranjuje svoje lošosti, i u jednom trenutku shvati da nikada nije dosta tog biskanja, da je loš karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš, a on se otima, raste li raste. Ne date se ni ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada ne možeš odstraniti svoje mane, ali nikada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš. A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda ti se poslije decenija savjesnog rada može desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog nasmijanog i smirenog sebe. I tu ti je možda ključ. Ako potamaniš dovoljno svojih zala, ako ih nekako turiš pod kontrolu, onda ispod njih izbije vedrina. Pojavi se osmijeh. Najljepši prizor na nekom čovjeku je njegov osmijeh. Razvučeš ove svoje žvalje od uha do uha i kažeš sebi: “Pa, j.... mu miša, možda baš i nisam ispao tako loše… - rekao je Džumhur jednom prilikom.
Džumhur je umro 27.11.1989. u Herceg-Novom, da bi dva dana kasnije bio sahranjen na konjičkom gradskom groblju Musala, pored oca Abduselama i majke Vasvije. Pisac, slikar, scenarista, karikaturista, hodoljubac, nižu gimnaziju završio je u Beogradu, višu gimnaziju u Sarajevu 1939., a likovnu akademiju u Beogradu. Iza sebe je ostavio 10 napisanih knjiga, više od 10.000 karikatura, napisao je scenarije za tri igrana filma i za više kratkih, uradio 35 scenografija za pozorište, a posljednjih 10 godina radio je u TV Sarajevo kao pisac scenarija i voditelj serije "Hodoljublje".