REVIZIJA DEJTONA - NAŠA SUDBINA U TUĐIM RUKAMA Preljević za Patriju: OHR je potrebniji međunarodnoj zajednici nego nama!

Razgovarao: Delvin Kovač

Ne znam da li mi možemo ili ne možemo bez Ureda visokog predstavnika (OHR). Ali možda treba obrnuti pitanje - može li međunarodna zajednica bez OHR-a? Možda njoj ta institucija više treba nego nama.

Poručio je ovo u intervjuu za Novinsku agenciju Patria prof. dr. sc. Vahidin Preljević, redovni profesor na Katedri za njemačku književnost i kulturologiju pri Odsjeku za germanistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Profesor Preljević secirao je aktuelni politički trenutak u našoj zemlji, precizno analizirao opasnosti koje joj prijete od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, te jasno ukazao šta bi mogla biti formula za opstanak Bošnjaka, Bosanaca, Hercegovaca i općenito države Bosne i Hercegovine.

Kakvom ocjenjujete aktuelnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini?

PRELJEVIĆ: Lošom. Ne treba zazivati apokaliptičke scenarije i suzdržat ću se od nekih drastičnih pojmova, ali treba reći da se nakon oktobarskih izbora pokazala sva bijeda naše političke kaste, čast pojedincima. Političari „trojke“, koji su sami sebe predstavljali alternativom korumpiranom sistemu, kako su ga već sami nazivali, pokazali su se već sad puno nesposobnijim od svojih političkih protivnika, a, bojim se, i štetnijim za budućnost Bosne i Hercegovine. Dozvolili su sebi, iako predstavljaju, recimo zajedno 30-ak posto birača, da postanu obični privjesak HDZ-a, a dobrim dijelom i SNSD-a.

Jer, jasno je svima da su gravitacioni centar koalicije na državnom nivou Dodik i Čović, koji nastavljaju svoju staru politiku, a da predstavnici „trojke“ uglavnom statiraju. Još hoću da vjerujem da većina njih to radi iz neiskustva i neznanja, iako to nimalo nije utješno, čak i ako se pokaže tačnim. Jedini izgovor za takvo ponašanje im je da je, eto, slično ili isto radila i SDA. Sve i da to jeste tačno, trebaju odgovoriti na pitanje kakva su onda oni alternativa. Ovo laviranje oko izbora sudije u Ustavni sud BiH, da navedem samo jedan aktualni primjer, zaista je sramno. No, mene konkretno najviše iritira ta bjesomučna proizvodnja magle i lažnih narativa, ta uistinu zapanjujuća spremnost na obmanjivanje javnosti, ili prostijim rječnikom kazano, ta energija koju ulažu u ispiranje mozga. Već sad su izgubili povjerenje velikog broja onih koji su polagali nade u njih kao alternativu.

Nedavna izjava reisul-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića da „moramo biti spremni Bosnu i Hercegovinu braniti i oružjem ako njene institucije padnu kao i 1992. godine“ izazvala je brojne polemike i osude. Po Vašem mišljenju, jesu li bh. državne institucije i danas ugrožene kao i te tragične 1992?

PRELJEVIĆ: Nisu ugrožene kao 1992., ne treba zapadati u zamke fatalizma i defetizma, ali jesu pod ozbiljnim napadom. Velikodržavne politike iz susjedstva jesu donekle promijenile metode, ali, pogotovo je to vidljivo u posljednje vrijeme, nisu odustale od svojih ratnih ciljeva. U tom kontekstu, izjava uvaženog reisa, koja se odnosi na jednu hipotetičku situaciju, savršeno je samorazumljiva. Pravo na samoodbranu, a odbrana države je upravo to, elementarno je ljudsko pravo.

Kako ih odbraniti, ako znamo da su u njihovom sastavu i secesionisti i najveći rušitelji države Bosne i Hercegovine? Koji je najbolji način borbe protiv takvih politika?

PRELJEVIĆ: Institucije se brane svakodnevnim zalaganjem svih nas koji smo na neki način povezani s njima. Institucija je i općina i neka općinska služba, i univerzitet, i škola. Na prvom, bazalnom nivou, dakle, one se brane ustrajnim nastojanjima da institucije budu što bolje. Država se gradi i odozdo, i odozgo, u isti mah. Ne mogu ni oni dobronamjerni političari, koji imaju državotvornu svijest, puno uraditi, ako im, pritiskom i konstruktivnim insistiranjem na normama i zakonima u tome, uvjetno govoreći, ne pomognu građani. Građani se moraju osvijestiti, probuditi iz letargije u kojoj se nalazimo desetljećima, jer ovo je njihova država, a tamo gdje ona to nije, gdje je otuđena, oni je moraju učiniti svojom.

Unutar samih političkih institucija, o kojima je ovdje prvenstveno riječ, one se brane aktiviranjem i maksimalnim iskorištavanjem njihovih potencijala u svim segmentima, rovovskom borbom protiv onih koji ovu državu smatraju provizorijem. To svakako podrazumijeva političke aktere koji, tamo gdje je nužno, jesu spremni i na kompromise, ali ne na štetu općih principa suverenosti, jednakosti i slobode.

Preljević: Federacija je motor ekonomskih procesa u BiH (Foto: BKC)

Da li je po Vašem mišljenju jedna od izraženijih prijetnji po sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine razjedinjenost probošnjačkog, probosanskog, odnosno patriotskog tabora, koja je sve izraženija posljednjih mjeseci, naročito od Općih izbora u oktobru prošle godine?

PRELJEVIĆ: Nije problem nedostatak homogenosti, zapravo sam uvjeren da je pluralnost dugoročno velika prednost. Usporedite samo stanje općih sloboda, vladavine prava, medijske kulture, kulturne produktivnosti u pluralnim sredinama u BiH sa stanjem koje vlada u područjima pod vladavinom HDZ-a i SNSD-a. No, ta pluralnost mora imati čvrst zajednički okvir, a to je predstava o demokratskoj, slobodnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini, suverenoj iznutra i prema vani, i tu se zaista bojim da je taj okvir sad raskliman, prije svega, mada ne i isključivo, nerazumljivim djelovanjem političkih subjekata unutar „trojke“.

Kako odgovoriti na jedan od mogućih scenarija koji nas vjerovatno čeka u nekoj bližoj budućnosti - novu blokadu vlasti na državnom nivou, koju bi izazvale političke stranke iz Rs-a, predvođene prvenstveno SNSD-om Milorada Dodika?

PRELJEVIĆ: Ne znam šta će se dogoditi, ali nije blokada jedina opasnost, nije čak ni ključna. Federacija BiH je motor ekonomskih procesa u BiH, iako, svakako, uvijek može biti bolje, ali i laiku je jasno da entitet Rs sebi ne može dozvoliti bilo kakvu vrstu ekonomske blokade i izolacije, jer je prezadužen i etatistički orijentiran, sa nezdravom ekonomskom i političkom strukturom. Tim prije nije jasno kako je sebi „trojka“ dozvolila da joj Dodik i njegov partner Čović diktiraju uvjete, izuzev ako objašnjenje ne potražimo u pukom porivu da se što prije preuzme vlast.

Kako tumačite ulogu međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini posljednjih godina?

PRELJEVIĆ: Treba se izliječiti od iluzije zvane međunarodna zajednica. Naime, međunarodna zajednica, odnosno njeni dominantni dijelovi, slijedi stari kolonijalni princip: ko je jači, taj tlači, pa ćemo s njim i temeljne dogovore praviti. Jači je u njenim očima, svakako ne u apsolutnom smislu, onaj za koga oni procijene da je u stanju eskalirati i radikalizirati postojeće stanje.

Mi još donekle možemo naći partnere u onim segmentima međunarodne zajednice koji su osjetljivi na principe, ali da bismo to postigli, moramo biti aktivni u javnosti tih zemalja. Jer demokratske vlade, bez obzira na to što često cinično i brutalno nastupaju u vanjskoj politici, veoma su osjetljive na impulse vlastite javnosti. Ali generalno, jako nas je koštala iluzija da će međunarodni akteri doći i urediti nam državu. Ta iluzija je bila izgovor za naš nerad, i bolje da je se što prije oslobodimo.

Može li Bosna i Hercegovina bez međunarodne zajednice, oličene u liku i djelu Christiana Schmidta i općenito Ureda visokog predstavnika (OHR)?

PRELJEVIĆ: Ukidanje OHR-a predstavljalo bi reviziju Dejtonskog sporazuma. Mislim da niko sad nije spreman na taj korak. Dakle, ne znam da li mi možemo ili ne možemo bez OHR-a, ali možda treba obrnuti pitanje: može li međunarodna zajednica bez OHR-a? Možda njoj ta institucija više treba nego nama.

Šta je po Vašem mišljenju ključ opstanka Bošnjaka, Bosanaca, Hercegovaca i Bosne i Hercegovine?

PRELJEVIĆ: Jačanje svijesti o neophodnosti postojanja države, i o tome da tu državu mogu izgraditi samo oni koji se identificiraju s njom. I o tome da se država ne gradi preko noći, nego je projekt više generacija. Izgradnja države podrazumijeva sve bolju vladavinu prava, i čvrstu vezanost za demokratiju, te vrijednosti slobode i jednakosti.

Naravno, postoji opcija da odustanemo od države i da se odlučimo za neku vrstu nomadske egzistencije. Nadam se da niko od onih koji imaju političku odgovornost ne pomišlja na to, iako trenutna vlast uistinu često ostavlja takav dojam.

Kakva je uloga intelektualaca, bosanskohercegovačke akademske zajednice, šta oni mogu učiniti? Opći je dojam da nedovoljno čine, prvenstveno Akademija nauka i umjetnosti (ANU) BiH.

PRELJEVIĆ: Iako često čujemo kritiku da intelektualci nisu angažirani, mislim da je u tom pogledu stanje bolje nego prije. Imate cijeli niz fantastičnih ljudi mlađe generacije koji su itekako aktivni i u različitim segmentima rade za opće dobro, koji, recimo, objavljuju na stranim jezicima i šire istinu o Bosni i Hercegovini.

Ne moraju se svaki dan oglašavati o dnevnopolitičkim pitanjima. Nije svako od tog posla. Ali, uočavam da ih je i u javnosti više nego ranije. Problem je često i struktura prioriteta koju postavlja dio medija u kojoj za takve ljude nema mjesta ili ga ima manje nego što bi trebalo.