Težak život u izbjegličkom kampu u Putovićima, korisnici misle da su već umrli!

Kamp u Putovićima izgrađen prije 20 godina za potrebe smještaja raseljenih lica danas je u jako lošem stanju, ali i kao takav, dom je za više od 20 porodica, piše novinska agencija Patria.

Majka sa sedmero djece bez primanja, majka sa bolesnim djetetom sa 20 godina radnog staža i s 14 KM dječijeg doplatka.

Ovo je samo dio teške priče koju smo zatekli u kampu u Putovićima. Život u kampu je nesigurna avantura, jer je sama konstrukcija u raspadu. Svaki jači vjetar predstavlja ozbiljnu opasnost za ljude koji tu borave.

Strujne instalacije su mahom pokidane, voda i kanalizacija uopće nisu provedeni kroz kamp, a snadbijevanje vodom vrši se na javnoj česmi u samom centru kamp naselja. Muškarci su većinom nezaposleni ili rade samo privremeno fizičke poslove kao što su cijepanje drva ili prikupljanje željeza po kontejnerima.

Žene, osim što moraju da se brinu o djeci, trude se da boravište bude koliko – toliko čisto da se ne javi kakva bolest. Zadivila nas je činjenica da se ponekad dogovore da jedna ili dvije čuvaju i brinu o djecu, a da ostale odu da prose ili pronađu drugi, pošten način i obezbijede egzistenciju za sebe i ostatak porodice.

- Prije sam nosila vodu za mašinu i tako prala veš. Sada veš perem na ruke, jer mi ne radi mašina. Snalazim se kako znam i umijem, nekada i prosim - rekla je jedna od stanovnica kampa.

Evidentno je da je stanje u kampu užasno, podovi propadaju, ljudi spavaju na podu i kartonima. Niko im ne dolazi pomoći. Ostavljeni su na milost i nemilost vremenu, dobrim ljudima i teškom životu.

- Posjete nas od Bajrama do Bajrama, donesu kurban i onda više niko ne dolazi. Stanje u kampu svakoga dana je sve gore i gore, stanovnici strahuju od jakog nevremena. Trinaest godina smo muž i ja ovdje, nemamo posla, imamo sedmero djece i čekamo osmo. Niko od djece ne ide u školu, nikakve prihode nemamo - kaže Alida Bajrić dodajući da ih niko ne gleda te imaju osjećaj da su već umrli.