Putin: Postavljamo taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju

(Patria) - Ruski predsjednik Vladimir Putin je rekao da će Rusija stacionirati avione koji mogu nositi taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji. U izjavi koju je prenijela moskovska novinska agencija Tass, ruski predsjednik je rekao da je tamo premješteno 10 aviona koji mogu nositi oružje. 

"Složili smo se s bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom da ćemo postaviti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiju bez kršenja režima neširenja", rekao je. Putin tvrdi da to neće prekršiti sporazume o neširenju nuklearnog oružja, jer SAD već ima takvo oružje stacionirano u Europi.

Kaže da će izgradnja skladišta biti dovršena 1. jula. Putin tvrdi da će oružje rasporediti bez kršenja obveza iz Ugovora START. Prema njegovim riječima, razlog za takav korak bila je najava Velike Britanije o opskrbi Ukrajine streljivom s osiromašenim uranijem. 

Što je taktičko nuklearno oružje?

Taktičko nuklearno oružje, koje se ponekad naziva i frontovsko ili nestrateško nuklearno oružje, dizajnirano je za upotrebu na bojnom polju - naprimjer, za suzbijanje nadmoćnih konvencionalnih snaga poput velikih formacija pješaštva i oklopa. Ovo je oružje slabije od strateškog nuklearnog oružja poput bojevih glava koje nose interkontinentalne balističke rakete.

Iako se stručnjaci ne slažu oko preciznih definicija taktičkog nuklearnog oružja, niža eksplozivna snaga, mjerena u kilotonama, te vozila za dostavu manjeg dometa često su karakteristike koje ih određuju. Taktičko nuklearno oružje varira u snazi od jednog do 50 kilotona. Snaga strateškog nuklearnog oružja kreće se od oko 100 kilotona do preko megatona, iako su tijekom Hladnog rata razvijene puno jače bojeve glave.

Neusporedivo s konvencionalnim bombama

Za usporedbu, atomska bomba bačena na Hirošimu imala je 15 kilotona, tako da su neka taktička nuklearna oružja sposobna izazvati rasprostranjeno uništenje. Najveća konvencionalna bomba, Majka svih bombi (Mother of All Bombs) ili MOAB, koju je SAD bacio, imala je snagu od 0,011 kilotona.

Sustavi isporuke za taktičko nuklearno oružje također imaju kraći domet, obično ispod 500 kilometara u usporedbi sa strateškim nuklearnim oružjem, koje je obično dizajnirano za prijenos preko kontinenata.

Budući da eksplozivna moć nuklearnog oružja male snage nije puno veća od one sve moćnijeg konvencionalnog oružja, američka vojska smanjila je svoje oslanjanje na njega. Većina preostalih zaliha, oko 150 gravitacijskih bombi B61, raspoređeno je u Europi. Velika Britanija i Francuska potpuno su eliminirale svoje taktičke zalihe. Pakistan, Kina, Indija i Sjeverna Koreja imaju nekoliko vrsta taktičkog nuklearnog oružja. Vjeruje se da izraelski neprijavljeni nuklearni arsenal također uključuje taktičko oružje.

Rusija je zadržala više taktičkog nuklearnog oružja, procjenjuje se na oko 2000 bojevih glava te se više oslanjala na njega u svojoj nuklearnoj strategiji, uglavnom zbog manje naprednog konvencionalnog naoružanja i sposobnosti.

Gdje Rusija može rasporediti taktičko nuklearno oružje?

Rusko taktičko nuklearno oružje može se rasporediti na brodovima, zrakoplovima i u kopnenim snagama. Većina je postavljena na projektile zrak-zemlja, balističke projektile kratkog dometa, gravitacijske bombe i dubinske bombe koje nose taktički bombarderi srednjeg dometa ili na mornarička protubrodska i protupodmornička torpeda. Ove se rakete uglavnom drže u rezervi u središnjim skladištima u Rusiji.

Rusija je ažurirala svoje sustave lansiranja kako bi mogli nositi ili nuklearne ili konvencionalne bombe. Postoji povećana zabrinutost zbog ovih sustava s dvostrukom sposobnošću jer je Rusija koristila mnoge od tih raketnih sustava kratkog dometa, posebice Iskander-M, za bombardiranje Ukrajine.

Taktičko nuklearno oružje znatno je destruktivnije od svojih konvencionalnih pandana čak i pri istoj eksplozivnoj energiji. Nuklearne eksplozije jače su od 10 do 100 milijuna puta od kemijskih eksplozija i ostavljaju smrtonosne radijacijske padavine koje kontaminiraju zrak, tlo, vodu i zalihe hrane, slično katastrofalnom topljenju nuklearnog reaktora u Černobilu 1986. godine. Interaktivna simulacijska stranica NUKEMAP Alexa Wellersteina prikazuje višestruke učinke nuklearnih eksplozija pri različitim snagama.