18. novembra 1990. na Općim izborima u SRBiH pobijedili SDA, SDS i HDZ

Na današnji dan, 18. novembra 1990. godine održani su Opći izbori na osnovu Odluke predsjednika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine istovremeno za članove Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i za Skupštinu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, piše bh. novinska agencija Patria.

Ukupan broj građana upisanih u opće biračke spiskove bio je 3.033.921, od čega 100.432 na privremenom radu u inozemstvu. Da bi bili legitimni, bilo je potrebno da na izbore izađe više od 50% birača upisanih u opće biračke spiskove.

Za izbor članova Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bile su formirane četiri kandidatske liste (štampane kao dijelovi ogromnog glasačkog lista), i to na kojima su bili: kandidati Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali koji se nisu nacionalno izjasnili ili su pripadali drugim narodima.

Za članove Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izabrani su oni koji su dobili relativnu većinu iz svakog naroda. Predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine postao je Alija Izetbegović.

Izbor 240 poslanika u dva doma Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine morao je odražavati zastupljenost konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini prema popisu iz 1981. godine, uz dozvoljeno odstupanje +/-15%.

Na izbore je od 43 registrirane stranke izašlo, samostalno ili u koalicijama, njih 15. Uvjerljivom većinom pobijedile su SDA, SDS i HDZ sa 84% poslaničkih mandata u republičkom parlamentu, 75,5% odborničkih mandata u općinskim skupštinama, te 60,83% odborničkih mandata u Skupštini grada Sarajeva.

Za predsjednika Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine izabran je Momčilo Krajišnik, a za predsjednika Vlade Jure Pelivan. Na osnovu takvih izbornih rezultata, stvorena je koalicija tri političke stranke s nacionalnim predznakom na prostoru Bosne i Hercegovine. Međutim, već na prvim sjednicama jasno su se pokazale duboke razlike u rješavanju otvorenih pitanja. Njihovi politički interesi bili su dijametralno suprotni, prije svega u vezi s najvažnijim pitanjima suverenosti državne vlasti. Već od 1991. godine otvorena politička razmimoilaženja prerasla su u ratne sukobe, koji će u BiH rezultirati agresijom od 1992. do 1995. godine sa stotinama hiljada mrtvih i genocidom kakav u Evropi nije zabilježen poslije Drugog svjetskog rata.