Dosta je predstavnika Krajine koji postaju veće Sarajlije od Sarajlija kad kroče u glavni grad

U razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria, Hamdija Lipovača aktuelni premijer USK-a i kandidat SDP-a za Parlament BiH između ostalog odgovorio je na pitanja o krizi vlasti u USK-a, o odnosu Sarajeva prema Krajini, svom političkom angažmanu, te da li je on zaista „diktator“ kako ga često nazivaju u javnosti.

PATRIA: Kandidat ste SDP-a za Parlamentarnu skupštinu BiH. Odlazite s premijerskog mjesta i to u Kantonu koji su svih ovih godina potresale kako ekonomska tako i kriza Vlade na čijem ste čelu bili. U kakvom stanju ostavljate USK-a Vladu svom nasljedniku?

LIPOVAČA: Prvo, moram ispraviti krive navode. Nikad, nijednog trena za četiri godine nije bilo krize Vlade u Unsko-sanskom kantonu. Krize u Skupštini, to da. I to traje već treći mandat. Krize u Vladi Kantona su bile u vrijeme nekih mojih prethodnika, premijera iz redova SDA kojima su partneri blokirali odlučivanje povlačenjem kadrova. Nisam bio sretan ni ja svim kadrovskim rješenjima svojih „partnera“, ali nikad nismo bili u krizi, bez kvoruma za rad. E sad, kako je kriza u Skupštini kantona odražavala se na rad Vlade to je druga i duga priča. Zadnji primjer jest  svjesno odbijanje sazivanja sjednice Skupštine kako bi dobili saglasnost za povlačenje sredstava iz MMF-a. To su 4,2 miliona za isplatu socijalnih davanja i niza naknada. Zašto? Da bi moji „partneri“ iz SDA mogli  izvikivati parole da je nešto ostalo neisplaćeno.

Ne mogu prihvatiti ni navod o ekonomskoj krizi koja je potresala ovaj kanton. Kriza je globalnih razmjera. Kriza je u cijelom regionu, u cijeloj BiH. Ali Unsko-sanski kanton uspio je održati finansijsku stabilnost, uspjeli smo pokrenuti neke pionirske procese, ispravljati privatizacijske nepravde kao sa DI Sanica, preduzećem u stečaju koje smo kupili i pridružili kao firmu kćer Unsko-sanskih šuma i vratili radna mjesta. Moji prethodnici se diče svojom samozatajnošću,  mada bih ja to nazvao pravim imenom: Šute o onom što sam ja naslijedio od njih: milione dugova po izvršnim sudskim presudama radnicima u obrazovanju, 14 miliona dugova u bolnicu, uništenu privredu do mjere da je i sama Agencija za privatizaciju zrela za stečaj... Šta ostavljamo? Ostavljamo Kanton bez dugova na ime primanja prema budžetskim korisnicima, ostavljamo sjajne projekte u oblasti zaštite okoliša, poljoprivrede, ostavljamo pripremljene projekt izgradnje nove zgrade pravosuđa, nove zgrade Kantonalne bolnice, opremu koja je počela stizati za budući klinički centar...

PATRIA: Krajina je uvijek bila specifična u političkom smislu, tako da se nikada na izborima nije moglo prognozirati koja će stranka pobijediti. Usuđujete li se Vi prognozirati? Ko će biti pobjednik izbora u USK-a odnosno koje će stranke tvoriti buduću koaliciju?

LIPOVAČA: Ni tu se ne mogu složiti s Vama. Osim u dijelu da je Krajina specifična. Zapravo su ljudi koji se bave ozbiljno analizom političkih prilika mogli prilično dobro procijeniti ishode izbora. Smatram se jednim od takvih, ali bih to zadržao za sebe iz razloga što razgovaramo u trenutku kad je već blizu kraj oficijelne kampanje. Reći ću samo da će i nakon narednih izbora morati doći do sklapanja  partnerstava da bi se „našla matematika“, kako se to žargonski kaže, odnosno da bi se stvorila natpolovična većina. E, sad... često su prevagu odnosile u svemu tome, one najmanje moćne parlamentarne partije.  Tako su pobjednici  izbora često bili politički taoci najmanjih političkih partija. Viđali smo to na svim nivoima vlasti, ne samo ovdje. Zato sam se zalagao o zalažem se i dalje za ukidanje kantona kao najbespotrebnijeg nivoa vlasti. I dok sam bio načelnik Bihaća i sad i nadalje uvijek se borim za jačanje općina i jačanje države.

PATRIA: Za Vas su vezane brojne špekulacije, od toga da ste bježali pred demonstrantima preko granice u Hrvatsku do toga da ste prijetlili ljudima. Nerijtkp, Vaši politički protivnici Vas nazivaju i "diktatorom". Kakav je ustvari Hamdija Lipovača političar?

LIPOVAČA: Sami ste rekli da su u pitanju špekulacije. I da ih je bilo ne znam ni ja koliko. Istina je da ja nisam bježao nikad, ni pred kim. Za razliku od mojih prethodnika koji su bježali. Pamtim, jer sam i sam, kao opozicionar i socijaldemokrata tad  bio uz prosvjetare koji su štrajkovali. S druge strane meni su moji politički protivnici, kad nisu mogli demokratskim putem, organizirali napad na porodičnu kuću u kojoj je moja supruga i troje male djece. To, takve stvari imaju naziv. I vi znate koji je.  A ja ni tad nisam bježao. Bio sam prvi na trgu u Bihaću kad su zakazane prve demostracije. Nakon ovog čina, bio sam zgrožen kao čovjek,  kao otac i suprug bio sam ljut. Ali kao premijer i v.d. ministar MUP-a tražio sam od policijskog komesara da ne dozvoli policiji upotrebu sile.  Hajkači su to iskoristili. Ovim putem javno se izvinjavam svakom policajcu koji je istrpio udarac. Zbog tog sam i ponudio mandat na raspolaganje  u februaru. Kad sam čuo da postoje planovi da se nasrće na policiju i pale zgrade. Rekao sam –„ Evo, dajem mandat Skupštini koja me i potvrdila. Ne ulici! Ne šačici huškača koji su itekako  imali koristi od svega toga.“ Na kraju šta je bilo? Ništa. Neće niko pečate, neće niko da bude premijer. I čovjek kog su isturili kao mog potencijalnog  nasljednika povukao se nakon desetak dana jer nije mogao da istrpi pritiske.

Da li sam diktator? Nisam. Ja sam težak. To će reći svaki moj saradnik. Težak sam da me se prati u radu, ne trpim odugovlačenja, ne osvrćem se da se divim nečem što smo uradili, ne trpim izmišljanje 1000 načina na koji nešto ne može. Zahtjevam jedan na koji može da se nešto uradi i da se uradi odmah i da se kreće na naredni projekat. Nije to tajna. Ko god pristane ući u moj tim zna to i nema zbog čega da se žali. Ja jesam socijaldemokrata i jesam za socijalnu pravdu i borim se za svakog kome treba pomoć, ali ako radiš sa mnom to je druga stvar. Prvo, imaš posao, imaš platu i zaradi je. Ne treba meni niko ko neće raditi i ko će bježati od hodanja po selima i spavati dok su poplave i biti po moru dok gori Bolnica.

PATRIA: Zašto ste odlučili kandidirati se za državni Parlament? Osim uobičajenog odgovora da su organi stranke odlučili, možete li nam dati svoj lični stav o kandidaturi. Zašto državni a ne recimo Parlament FBiH?

LIPOVAČA: Ja sam se odrekao mandata u PS BiH nakon prošlih izbora jer su prilike zahtijevale da ostanem u Krajini i prihvatim se premijerske pozicije.  Zašto ponovo  nosim listu za Parlamentarnu Skupštinu SDP iz Krajine? Neko mora tamo udariti šakom i nazvati stvari pravim imenom. Krajina neće ništa tuđe. Ni sarajevsko, ni zeničko, ni banjalučko ni mostarsko...Krajina hoće ono što zaslužuje. Dosta je više i predstavnika Krajine koji postaju veće Sarajlije od Sarajlija kad kroče u glavni grad umjesto da se ujedinjeni  bore za Krajinu.

SVI SMO MI BIH

PATRIA: Ukoliko budete izabrani za državnog zastupnika šta je to što ćete pokrenuti u parlamentarnoj proceduri odmah po preuzimanju mandata?

LIPOVAČA: Ko god je pratio moju političku karijeru zna da ja ne odstupam od stavova o potrebi provođenja ustavnih promjena, prije svega tu mislim na ukidanje kantona, jačanje općina i države.  Mislim na zaštitu interesa i jednakopravnost svih naroda  i mislim na Krajinu i njen položaj unutar BiH. Da se preciznije izrazim, jaku Krajinu u jakoj državi. Nema ove države bez jake Krajine, zna to svako kako se Bosna branila u Krajini kad je trebalo, da je Krajina krvarila za državu i nije pitao ni jedan borac, ni jedna krajiška mati : a zašto za Sarajevo? E, zamislite kako boli sad tu mater, Krajiškinju  kad čuje iz Sarajeva: a zašto za Krajinu? Zato što smo svi mi BiH. Jaki smo zajedno koliko je jaka svaka karika.

KO GOD POBIJEDI MORA SE POŠTOVATI IZBORNA VOLJA GRAĐANA

PATRIA: Vaša prognoza izbornih rezultata? Dakle sastav Predsjedništva BiH, ko će tvoriti koaliciju na državnom, ko na federalnom nivou?

LIPOVAČA: Već sam rekao  zašto ne bih želio davati prognoze rezultata. Možemo se dogovorit da me ponovo ovo pitate nakon izbora i ja ću vam iskreno reći da li sam pogriješio ili nisam u procjeni. Ko god bio, mora se poštovati izborni rezultat i izbor građana. Mogu reći samo za sebe da ja znam šta je moje u godinama koje slijede – svim demokratskim metodama boriti se za prava svakog čovjeka koji je meni ukazao povjerenje i time me obevezao  da se borim za njega, za Krajinu, za BiH u kojoj je svaki čovjek jednak, ujedinjeni u traženju načina da se BiH razvija, otvaraju radna mjesta i stvara budućnost  i nudi perspektiva za mlade ljude , a ne sudbina gastarbajtera. Nisu roditelji u ovoj državi podizali  djecu da bi plakali za njima kad ih isprate  na bauštelu. Ja sam se borio i borit ću se za jačanje  državu, ne za ojačavanje dijaspore našim sinovima i kćerima.