Četvoricu pripadnika Armije RBiH Tutini bojovnici strijeljali u znak osvete

U znak osvete zbog pogibije četiri bojovnika "širokobriješke kažnjeničke bojne"  Mladen Naletilić Tuta je naredio strijeljanje četiri zarobljena borca sovićkog bataljona, piše novinska agencija Patria.

Ratnom zločincu Tuti to je bilo malo, te je nakon toga izdao naredbu da se zapale sve muslimanke kuće u Doljanima, te one koje nisu bile zapaljene u Sovićima.  

Ismet Čilić, Salem Škampo, Hasan Radoš i Ekrem Tašić strijeljani su 21. aprila 1993. godine.

Strijeljanje četvorice pripadnika Armije RBiH uvršteno je i kao dokaz o ratnim zločinima počinjenim nad Bošnjacima i u hašku presudu“ Jadranko Prlić i ostali“ od 29. maja 2013. godine.

U presudi između ostalog navedeno je:  

-Iz dokaza proizlazi da su 20. ili 21. aprila 1993. Ismeta Čilića, Salema Škampu, Hasana Radoša i Ekrema Tašića, četvoricu Bošnjaka, pripadnika 44. brigade Armije RBiH, koji su bili zatočeni u školi u Sovićima od 17. aprila 1993., u blizini Škole u Sovićima ubili vojnici HVO-a, čiji identitet je Vijeću nepoznat.

O okolnostima pogibije te četvorice Bošnjaka govorila su dva svjedoka. Tako su prema riječima Nihada Kovača, 20. ili 21. aprila 1993. u Školu u Sovićima došla dva vojnika HVO-a koje svjedok nije poznavao; oni su imali kod sebe listu s imenima, prozvali su zatočenike Salema Škampu, Hasana Radoša, Ekrema Tašića i Ismeta Čilića i naredili im da izađu iz škole.

Pet minuta kasnije, Nihad Kovač je čuo četiri pucnja.

Svjedok D je pak čuo rafalnu paljbu, a kad je išao u WC iza škole, vidio je na zemlji krv i prepoznao leševe Ekrema Tašića, Hasana Radoša, Ismeta Čilića i Salema Škampe koji su ležali na leđima.

Četiri vojnika HVO-a, od kojih je Svjedok D poznavao dvojicu jer su bili stražari u školi, a jedan od njih je imao nadimak Velja, nalazili su se pokraj leševa i bili su naoružani.