Izetbegoviću kako možeš čestitati Čiliću, a tjerate naše mlade sportiste iz BiH!

Marin Čilić rodom iz Međugorja (dakle Bosna i Hercegovina) osvojio je teniski Grand Slam turnir US Open. Veliki uspjeh, ali ne treba zaboraviti da je Čilić ovaj uspjeh postigao pod zastavom susjedne Hrvatske, piše novinska agencija Patria.

I sada svi žale zbog činjenice da je Čilić jedan u nizu izgubljenih sportista BiH. Porodica Čilić iz Međugorja poručuje da „Marin nije imao izbora i da je morao prihvatiti ponudu Hrvatske, jer naša zemlja tj. BiH nije mogla ništa ponuditi talentiranom teniseru“....Štaviše, odlaske na putovanja morao bi plaćati sam iz vlastitog džepa, ali tada porodica Čilić to nije sebi mogla priuštiti.

I tako ostaje žal za još jednim talentiranim sportistom, ko zna kojem u nizu. Ivan Ljubičić, Adnan Ćatić, Luka Modrić, Dario Srna, Alen Halilović...itd. moglo bi se dugo nabrajati, su uspješni u svojim poslovima nižu rezultate i uspjehe, ali pod tuđim nebom.

I sve je to već ispričana priča, ali čestitka Bakira Izetbegovića Čiliću za uspjeh je presedan u svijetu. I Izetbegović bez imalo srama pošalje čestitku u kojoj "od srca  upućuju iskrene čestitke za veliki uspjeh koji je postigao Čilić pobijedivši na jednom od četiri najveća svjetska teniska turnira“.

- Vaš trijumf obradovao je i vaše brojne navijače i građane u Bosni i Hercegovini. Ovo je još jedna potvrda da je Bosna i Hercegovina nepresušno vrelo sportskih talenata i zemlja u kojoj su rođeni brojni šampioni u pojedinačnim i ekipnim sportovima. Želim Vam još puno lične sreće, zdravlja i sportskih uspjeha - stoji u čestitki predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića

I tako Izetbegović ne objasni zašto Čilić nije naš, zašto mu država BiH nije priuštila ništa, zašto ga nije sačuvala da pod plavo-žutom zastavom osvaja najveće turnire na svijetu.

Očito je Izetbegović zaboravio da je on na čelu ove države kao i njegova stranka SDA koja godinama vlada, a pod čijim smo rukovodstvom izgubili Čilića, Ćatića...i mnoge druge vrijedne mlade ljude, koji su trbuhom za kruhom bili prinuđeni pod tuđim nebom tražiti svoj hljeb. A, nama, kao i Izetbegoviću ostaje da samo govorimo „on je Bosanac“, „mi smo nepresušni izvor talenata“, dok druge zemlje na trgovima slave uspjehe naših.