Duraković: Moji vršnjaci ukopani su u Potočarima, ja sam slučajno živ

U Fabrici akumulatora u Potočarima komemoracija žrtvama srebreničkog genocida počela je izvođenjem himne BiH hora Art Vivo pod dirigovanjem Daniela Žontara.

Prvi se prisutnima obratio Ćamil Duraković načelnik Općine Srebrenica, piše bh. novinska agencija Patria. 

- 20 godina nakom mučnog ubistva, tabute sa njihovim posmrtnim ostacima spusti će u mezare njihovu najbliži. Među njima je 19 dječaka koji su imali manje od 18 godina. To su bili moji vršnjaci, a ja sam slučajno živ. Većina dječaka s kojima sam se igrao leži u Memorijalnom centru ili u neznanim masovnim grobnicama. Uništeno je i moje djetinjstvo. Danas ćemo ukopati jednog oca, njegovog sina i njegovog unuka. Nedostaju cijele porodice bosanskih muslimana iz Srebrenice. Tih preko 8.300 ubijenih Bošnjaka prvo su se jako napatili od 1992. do 1995. godine bili su zatočeni, mučeni žeđi i gladi. Vezani žicom, odvođeni na stratišta, pogubljeni, bacani u masovne grobnice, premještani. Bošnjaci koji su pobjegli u šume upadali su u zasjede. Bošnjaci na ovo nasilje nisu odgovorili nasiljem. Žene koje su izgubile svoje muževe i sinove širile su ljubav. Živjeti u Srebrenici danas nije nimalo lako, povratnici teško žive, nezaposlenost je velika. Ponekad mi je emocionalno neizdrživo. Pitam se da li bi bilo bolje da smo bili agresivniji, da li bismo izbjegli poniženje koje imamo danas. Kada me obuzmu ova pitanja dođem ovdje i gledam nišane u tišini. U tim trenucima ti mi nišani govore da smo dobro izabrali, sabur umjesto nasilja, pravdu umjesto nepravde, život umjesto smrti. Ostali smo svoji, britki, vrijedni i čestiti. Naše srce je znalo da se nad nama vrši genocid - kazao je Duraković.

Predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron kazao je da je prije 10 godina imao čast da bude predsjedavajući sudija prilikom donošenja presude po žalbi u predmetu Radislav Krstić i to je bila prva presuda da su zločini u Srebrenici 1995. proglašeni genocidom.

- Kao jedan od najtežih zločina, zločin gencoida se izdvaja po tome što je posebno sramotan, on je strašan zbog svojih ogromnih razmjera, oni koji provode genocid žele da liše čovječanstvo ljudi koje čine njegovi narodi, rase, religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća čitavo čovječanstvo. Težina genocida ogleda su u strogim zahtjevima kada se zadovolje ti uslovi, zakon ne smije oklijevati da počinjeni zločin nazove pravim imenom.

Snage bosanskih Srba počinile su genocid. Oni su svim zarobljenim muškarcima muslimanima oduzeli njihove lične stvari, da ih smišljeno, metodično ubiju isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba znale su da će zlo koje su nanijeli ostati trajna rana bosanskih muslimana.

Odgvorni će nositi ovu stigmu i ona će služiti kao upozorenje za budućnost svima koji pomisle da počine ovakvo gnusno djelo.

Presuda Krstiću ja samo jedna koju je izrekao Haški tribunal. Svi se možemo ponositi onim što je Tribunal postigao, važno je da se oni za koje se vjeruje da počinili genocid ne smijemo zaboraviti sljedeće.

Sudske presude ne liječe duboke rane, kao što su oni zločini koji su počinjeni u Srebrenici. Niti mogu vratiti stradale. Danas kad smo se okupili kako bismo se sjetili svih koji su izgubili živote, moramo odati i počast muškarcima i ženama koji su učinili mnogo toga da krenemo naprijed i da nikada ne zaboravimo prošlost.

- Najdraže majke Srebrenice, od moje prve posjete u julu 1996. godine imate posebno mjesto u mom srcu.

Danas smo ovdje sa vama koji ste prije 20 godina izgubili svoje najbliže u zločinu koji su međunarodni sudovi presudili kao genocid. Nakon dvije decenije porodice će 136 žrtava ispratiti na posljednji počinak i oni će naći svoj mir.

ICMP je osnovan 1996. godine kako bi zajedno iz zemljama iz regije radila na procesu traženja više od 40. 000 nestalih. Do danas je pronađeno i identificirano 70 posto njih, među kojima je više od 90 posto srebreničkih žrtava, rekla je jordanska kraljica Nur, predstavnica ICMP-a, dodajući da se prošlost nikada neće zaboraviti.  

Okupljenima na komemoraciji u ime Hrvatske obratila se i Kolinda Grabar Kitarović.

-Danas se sa svima vama poklanjam žrtvama koje su život izgubile u bezumnom zločinu. U ime Hrvatske želim vam budućnost svjetla. Hrvatska je uz vas' rekla je tokom obraćanja hrvatska predsjednica.

Slovenski predsjednik Borut Pahor kazao je da bi volio pozvati sve na oprost i pomirenje.

- Razumjet ću ako ovaj poziv pobudi različite osjećaje. Oprost i pomirenje zahtijevaju jako puno hrabrosti i pomirenja. To je jedini put za sigurnu budućnost. Očekivati od nekoga da oprosti ko je preživio zločine je jako teško. Bez pomirenja nema saradnje, bez saradnje nam jedinstva, a bez potrebnog jedinstva ne mogu se donijeti velike odluke. Upravo je to sada potrebno BiH, nije lako, ali je to jedini put za snove vaše djece.

Došao sam ovdje u Srebrenicu na mjesto genocida i molim vas da oprostite nakon 20 godina, ne govorim o zaboravu i zastarijevanju zločina i zločinaca. Znam da je teško i da se radi o hrabroj odluci. Razmislite. Svako odugovlačenje sa oprostom i pomirenjem odugovlačimo budućnost.

Oproštaj i pomirenje su temelj ujedinjene Evrope i bit će temelj moderne BiH. Drugi uslov je jasna evropska perspektiva i odugovlačenje u tom pravcu.

Evropska perspektiva BiH je i moja obaveza kao jednog od lidera jedne od 28 članica EU. 

Došao sam kao prijatelj i želim otići kao prijetalj i ponovo se vratiti kao prijatelj. Obavezujem se da ću učiniti sve za mirnu i sigurnu budućnost ovog dijela Evrope i da vas potaknem na oprost i da ću učiniti sve da doprinesem jasnoj evropskoj perspektivi BiH. Kao i vi vidim danas patnju i žalost u suznim očima vidim i nadu i vidim beskonačne mogućnosti vaše države. Vidim mirnu BiH i snagu i energiju.

Dragan Čović, član Predsjedništva BiH kazao je da je možda najprikladnije odšutjeti tišinu i osjetiti svu bol stradanja. 

- Ta je bol duboka i snažna i nakon što je osjetite teško da se može bilo šta reći. Ovo mjesto nam se obraća, ona je danas mjesto komemoracije, tišine, mjesto stradanja, opipljive boli, centar svjeta i njena zastrašujuća bol pripada cijelom svijetu.

U Srebrenici je počinjen genocid koji nas je kao ljude sve ponizio, trajno se zastidjela moderna civiliazcija. Nema naroda koji ne broji i oplakuje svoje žrtve i to je istina. Tačno je da je Srebrenica zaostavština bezumlja i u ratnom ludilu zbrisao čitave generacije obitelji i ostavio rane koje teško zacjeljuju. Ona je simbol koji nas okuplja i ona je naša savjest.

Moja sageta glava je i pitanje ima li iko nevin od nas. Svjestan sam da su rane i bol prebolni i da s pažnjom treba zacjeljivati. Svjestan sam da život i suživot idu ruku pod ruku u BiH. Pitanja majkama da li smo učilili išta za vas u ovih 20 godina da vas danas smijemo zamoliti za oprost, možemo li zamoliti da gradimo pomirenje i obrise zajedničke budućnosti. Ovo sam slobodan pitati jer Srebrenica ne smije biti simbol smrti. Poruka mira cijelom svijetu, odavde mora otići poruka da mir nema cijenu da nikada više ne bude rata. Poruka bilo kome da na svetosti ovih žrtava ne smije praviti nove ratove.