I OPET JE BAJRAM U APRILU Ako EUFOR ne uhapsi Dodika poslije dokumenta o suverenitetu Rs, bošnjačka politika dužna krenuti putem Republike

Piše: Rasim Belko

I opet je Bajram u aprilu. Osim što je svaki Bajram najradosniji dan muslimana, on je bosanskim muslimanima (Bošnjacima) i DAN OPOMENE. Jer, Bošnjaci nikada ne smiju zaboraviti Kurban-Bajram aprila 1992. godine. Tog Bajrama počelo je prolijevanje bošnjačke krvi kako bi se taj narod islamske vjere očistio s ovih prostora po fašističkom diktatu kreatora srpsko-hrvatskog agresora. Od tog dana bajrami su u mnogim muslimanskim kućama prazni. Nekih kuća nema. Nema ni nekih porodica. U naletu fašizma pod zastavom hegemonizma Bošnjaci su na svakom pedlju Bosne i Hercegovine ubijani neselektivno, ali organizovano i isplanirano. I ma koliko Bošnjaci željeli slijediti Uputu i voditi se oprostom, mislim da niti jedan Bošnjak ne bi smio dočekati bajramsko jutro, a da prije toga nije obišao svaki ćošak svoga doma i uvjerio se da prijetnje nema. 

Dodik je politički nasljednik Karadžića

I ma koliko nas drugi ili mi sami sebe uvjeravali da smo sada slobodni i u miru, ne smijemo zaboraviti da su i oni Bajrama 1992. godine vjerovali isto tako. Zato svaki Bošnjak danas mora i spavati i slaviti i živjeti uvijek budan. 

Da je to neophodno pokazuje za danas najavljeni sastanak u Banjaluci, gdje će se prijašnji i sadašnji izvršioci radova na velikosrpskom projektu okupiti oko iste ideje - srpskog sveta. Odnosno, oko onoga što su nekada zvali velika Srbija, zbog čega su kreatori njihovih politika i entiteta Rs počinili međunarodno presuđeno etničko čišćenje, silovanja, genocid, urbicid, kulturocid. 

Milorad Dodik, politički nasljednik Radovana Karadžića, danas će u gradu na Vrbasu ponuditi srpskim političarima samostalnost entiteta Republika srpska u okviru Bosne i Hercegovine. 

“Ja ću ponuditi jedan dokument koji će ići za tim da se objedine oko neophodnog stepena samostalnosti RS u okviru BiH. To je onaj oblik koji smo imali Dejtonskim sporazumom. Moj prijedlog će ići da se odbace svi akti koji su išli, a nisu predviđeni Ustavom”, naveo je Dodik.

I naravno da laže, jer nikakva samostalnost Rs ne postoji u Dejtonu. Nije postojala ni prije, a ni poslije njega. Ta samostalnost postoji samo u planovima SANU-a, odnosno Beograda i politika kreiranih u tim planovima, a za koje je Dodik trenutni izvođač radova. 

Neophodna budnost

Kontinuitet državotvornosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine zagarantovan je Dejtonom i on sam po sebi isključuje svaki oblik samostalnosti entiteta kao nižih poddržavnih aranžmana poput entiteta i kantona. 

Dodik zna da to što će danas, na Bajram, ponuditi nije rješenje, ali je svjestan da ako ono što nudi zaživi kao realitet, na koji će vremenom navikavati probosansku i međunarodnu politiku, uskoro može doći i vrijeme u kojem će proglasiti faktičku samostalnost od Bosne i Hercegovine. 

Zato Bošnjaci, napose njihovi politički prvaci, danas ne smiju biti opijeni radošću Bajrama. Niti bilo koji Bošnjak smije biti uljuljan infiltriranom samoubilačkom sintagmom “nek ne puca”. A puca, po šavovima, na svakom uglu. 

Ne puca samo onima koji učahureni sjede u srcu onog što su Bošnjaci, dio Srba i Hrvata, sveukupno Bosanci i Hercegovci odbranili devedesetih. Jer, samo se u recimo u srcu glavnog grada Bosne i Hercegovine vjeruje u mogućnost dogovora s Miloradom Dodikom. Samo oni koji ne poznaju ovu državu vjeruju da Dodik može biti neko ko se mijenja na bolje, zarad boljitka svih. A daleko su od istine i Dodik će ih danas sve demantirati. 

Oni koji još od devedesetih znaju kakva je politika, tada Karadžića, danas Dodika, oni moraju biti spremni. Nikakva samostalnost Rs, unutrašnji suverenitet ili otcjepljenje, ne dolaze u obzir. Oko toga NEMA PREGOVARANJA. 

Zato akteri bosanske/bošnjačke politike moraju biti spremni na brz i munjevit odgovor. Taj odgovor zahtijeva da nakon bajramskog jutra krenu u političku ofanzivu ne prema Dodiku, nego prema predstavnicima međunarodne zajednice. Dodikov dokument je uvertira u podjelu države, dakle uvertira u rat, a ako međunarodna zajednica zaista hoće sačuvati mir u Bosni i na Balkanu, onda njihove snage EUFOR-a moraju biti spremne uhapsiti Milorada Dodika netom nakon objavljivanja njegovog dokumenta. 

Ukoliko pak, međunarodna zajednica neće to učiniti, a godinama već svjedočimo njihovoj pasivnosti, probosanska/bošnjačka politika mora biti spremna, koliko sutra, na Dan šehida (onih koji su odbranili ovu državu) da se okupi oko ideje gašenja Dejtona i vraćanja na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. 

Hapšenje Dodika ili povratak na Republiku BiH

Dodik je zagazio duboko u svoj secesionizam. Nazad niti hoće niti može i zato je odlučio ići trasom pomjeranja granica, u nadi da će se svi vremenom naviknuti i prihvatiti realitet. Neki jesu i to je opasnost. Zato se od Bihaća do Goražda, a posebno u Sarajevu, moraju okupiti PATRIOTSKE političke snage i odaslati jasnu poruku da su snage koje Bosnu i Hercegovinu vole više od svega, spremne izaći na crtu odbrane. 

Na kraju, umjesto zaključka, podijelit ću još jednom poruku teksta profesora Išerića:  “Čuvari Bosne će je braniti svojim životima, ako bude trebalo. I odbranit će je. Ali ako do takvog scenarija, ne daj Bože dođe, neće više biti nikakvih dejtona koji će nametati rješenja suprotna međunarodnom pravu i demokratskim standardima i koja će onemogućiti funkcioniranje države i njenih institucija”. 

I dodat ću, ako se Dodik usudi, a međunarodna zajednica zapne u svojoj neodlučnosti, bosanske/bošnjačke snage moraju biti odvažne i spremne vratiti Bosnu i Hercegovinu na Ustav Republike, jer očito je to preduslov da ova država krene naprijed. 

Neka vam je Bajram Šerif Mubarek Olsun, ali ne smijemo previše slaviti, da ne bismo oplakivali, kao Bajram ‘92.