Oresundski most: Građevinsko čudo koje spaja Dansku i Švedsku

(Patria) - Građevinskim čudom koje spaja Dansku i Švedsku svaki dan prolaze hiljade ljudi.

U Danskoj se zove Øresundsbroen, u Švedskoj - Öresundsbron, ali firma koja ga je dizajnirala insistira na kompromisnom - Øresundsbron.

Prije nekoliko godina bio je i naslovni "lik" kriminalističke dansko-švedske serije Bron/Broen.

Oresundski je most 16-ak kilometara duga cesta i željeznička pruga, izgrađena 2000. godine u morskom prolazu Öresund između Kopenhagena i Malmöa.

Oresundski most zapravo je most samo u svom početnom dijelu. Cesta, naime, prolazi mostom na dva nivoa (7,8 kilometara), ide preko umjetnog ostrva (oko 4 kilometra), a onda - prilično efektno - ponire u podvodni tunel (oko 4 kilometra).

Dio je velikog evropskog autoputa E20 i ima četiri automobilske trake i dva željeznička kolosijeka, koji se nalaze ispod cestovnih traka.

Nadvodni dio mosta između Švedske i Danske započinje u Malmöu, prolazi preko otoka Peberholma, zaranja u tunel i izranja na istoku danske prijestonice, kod aerodroma Kastrup.

Upravo je zbog blizine aerodroma most i morao "zaroniti".

Nakon otvorenja mosta saobraćaj nije dosegao očekivani intenzitet, vjerovatno zbog skupe mostarine, no nakon što je uveden sistem popusta za stalne putnike, buknuo je.

Razlog je vjerovatno i to što se velik broj Danaca preselio iz Danske u Švedsku zbog nižih cijena života i povoljnijih nekretnina.

Naime, Oresundski most vozom se prolazi za manje od pola sata, a automobilom za 50-ak minuta. Redovna cijena za povratnu kartu za privatna vozila danas iznosi 45,62 eura.

Ideja o povezivanju švedske i danske obale Øresunda rodila se 1930-ih, ali za gradnju nije bilo novca. Ponovo se o njoj razmišljalo 1950-ih i 1960-ih godina, no u 1970-ima se odustalo i most se konačno počeo graditi 1995. godine. Službeno je otvoren 1. jula 2000. godine.

Da bi most mogao biti izgrađen, na pola puta između švedskog i danskog kopna napravljeno je umjetno ostrvo Peberholm.

Na njemu završava nadzemni dio konstrukcije te počinje tunelski dio, koji ponire pod more. Ostrvo je dugo oko četiri kilometra, široko je nekoliko stotina metara i pripada Danskoj.

Uprkos svom umjetnom postanku, ostrvo je prirodni rezervat u koji pristup imaju samo naučnici koji su dokazali da život može postojati i na umjetno stvorenim staništima.