Piše: Rasim Belko
Peti je maj. Danas se sjećate nas, djece Sarajeva ubijene zbog zločinačkog cilja velike Srbije. Ubijali su nas na sve moguće načine. Ubijali da bi ostvarili zločinačke namjere da se naše ime i osmijeh više nikada ne čuju u ovom gradu.
Ubijali su nas u ratu, ubijaju i u miru. Danas je dan žalosti, ali ne zbog nas. Danas Bosna i Hercegovina žali za djecom Beograda. I treba da žali, jer kada ubiju dijete bilo gdje u svijetu je dan žalosti. Ali, zašto nema žalosti zbog nas, sarajevske djece? Je li vas to strah da ako ništa ono zbog simbolike proglasite žalost. Jer, mnogi naši roditelji imaju nesreću da su još živi i još uvijek svjedoče našem ubijanju. Danas je naš spomenik gradilište, a cvijeće na Trgu djece Sarajeva nose oni koji su nas izdali. Neki su čak imali potrebu da ne dođu. Stid ih je, NE, nije! Nije ih stid, jer da jeste ne bi drugovali s onima za koje su Karadžić, Mladić i njihovi vojnici heroji. A s takvima drugovati je izdaja.
Nisu nas ubili
Izdaja je i takvima omogućiti da u gradu koji smo mi, djeca Sarajeva branila Bosnu i Hercegovinu dozvole da odlučuju oni koji su nas ubijali. Mi nismo bili vojnici, ali smo Bosnu i naš šeher branili olovkom, znanjem, dječijom igrom i osmijehom. I neka znaju svi, NISU NAS UBILI. Zato ne plačite, ne tugujte, zbog nas, jer to je licemjerno. Licemjerno je biti u ljubavi sa zločincima i tugovati za nama. Licemjerno je da danas žalite za djecom Beograda, a nikada dan žalosti niste proglasili za djecu Sarajeva.
Vi, izdajnici, drugujete s ljubiteljima naših ubica, koji nikada nisu dozvolili dan žalosti za naše drugare iz Srebrenice. A mnogo su ih tamo ubili. I oni su s nama temelj Bosne. Niste žalili ni za djecom Ahmića, a neke od njih su bacali u pećnice. Ti zločinci iz Ahmića danas su idoli vaše predsjednice FBiH i vaših partnera. Niste žalili ni za Sandrom Kalesićem, našim drugarom iz Tuzle, kojeg su ubili s nepune tri godine.
Nema dana žalosti ni za prijedorsku djecu, tamo nema ni spomenika, jer konstruktivni partneri naših izdajnika ne dozvoljavaju spomenik uspomena na njihova nedjela. Nema žalosti ni za fočanskom, goraždanskom, krajiškom i drugom djecom koju su ubijali zločinci obučavani i poslani iz Beograda.
Te naoružane zločince, kao izvođače plana za nestanak Bosne i našeg naroda naslijedili su zločinci u odijelima, koji se smiju vašem lažnom merhametluku, zbog kojeg ste izdali nas 1601 dijete Sarajeva, ali i sve naše drugare ubijane zbog istog cilja!
Ne plačite zbog nas
Vi žalite žrtve Maraša, filmskog lika i ekraniziranog krim miljea, koje se danas pretvara u horor na ulicama Beograda. I žalite, nije sporno. No, znate li da predsjednik Srbije kontinuirano naoružava Srbiju, a to oružje u nekim novim planovima istog sadržaja će završiti u rukama onih koji danas ubijaju u Beogradu ili roditelja i rodbine ubijenih. Vi idete na noge tom Vučiću, i tugujete za žrtvama njegovog agresivnog režima. Ali, zašto ne žalite nas, djecu Bosne koji smo žrtve ekraniziranog nacizma, fašizma i zla usmjerenog protiv Bosne i Hercegovine i svakog ko je u njoj odbio biti potlačen.
I ne plačite zbog nas! Jer, licemjerno je da plačete a naše ubice se šetaju slobodne među vama. Mnogi od njih danas su vaši politički partneri. Mnogima od njih je dozvoljeno da odu, a da ne odgovaraju za djecu koju su ubijali snajperima, granatama, noževima i svim, zdravom umu, neshvatljivim metodama.
Zato ne donosite cvijeće na naše spomenike. Jer, to nije mjesto za vas koji ste spremni plakati za žrtve Maraša, a nije vas briga za žrtve Arkana, Orlova, Vukova, Mladića i Karadžića.
Ni za vas ni za njih nema oprosta ni zaborava. Ali ima poruka, zapamtite je i shvatite - nećete uspjeti ni vi, ni vaši mentori ni vaši partneri - BOSNA ĆE OPSTATI DOK JOJ TEMELJE ČUVAJU NJENA DJECA!
Izdajnička sreća nije vječna
A ko čuva vas? Došli ste s cvijećem do našeg spomenika i onda se čulo “obezbjeđenje, sprovedite delegacije”? Zbog koga da vas sprovode i koga se to plašite? Naših roditelja? Pa nemate razlog, da su se htjeli svetiti već bi to činili. Ali, mi se ne svetimo, naš osmijeh i njihova suza najjače su oružje protiv izdajnika! Zato vas i sprovode i zato pognutih glava morate proći pored naših roditelja i rodbine, jer izdajnici nikada nisu pripadali među one koji ponosno hode i dostojanstveno svoj bol nose!
Žalujte i plačite, ali ne zbog nas! Mi smo herojski cvjetovi Bosne, nismo pobjegli i nismo se predali. Hodali smo ovim gradom, učili, smijali se i igrali uzdignute glave, bez straha! Za nama ne plačite, jer nemate razloga. Vi ste se usudili izdati ono za šta smo mi živote dali, a suza takvih nama ne znači ništa! Uživajte u blagodatima izdaje, ali zapamtite NIŠTA NE TRAJE VJEČNO, PA NI SREĆA IZDAJNIČKA!