Stojanovića nema u Krajini, a trčao u Beograd, rehabilitacija Kordića mu nije nedopustiva nego diskutabilna

Potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović zahvaljujući saradnji HDZ-a i SDP-a u Domu naroda Parlamenta Federacije izabran je za potpredsjednika Federacije BiH iz reda Srba.

Iako Stojanović i njegov SDP svoj izborni kapacitet crpe iz sarajevske uglavnom bošnjačko – bosanske izborne baze, jer u Kantonu Sarajevo odakle Stojanović dolazi apsolutna većina su ti glasači, za izbor na mjesto potpredsjednika Federacije Stojanoviću i SDP-u trebali su mu i delegati HDZ-a bez kojih ne bi bio izglasan u Parlamentu na pomenutu funkciju.

Međutim, Stojanović i SDP prije svega bošnjačko – bosanskom biračkom tijelu duguju svoju reprezentativnost. Pa ipak, čini se da je Igor Stojanović kao predstavnik one politike koja je u SDP-u dominantna, veoma brzo zaboravio u kojem kontekstu on kao političar postoji i kome treba zahvaliti svoje postojanje.

Vidljivo je to, primjera radi, iz Stojanovićevog ponašanja iz kojeg je jasno da Stojanović i SDP uopće ne mare za bošnjačko – bosanske glasače niti za ono što oni osjećaju. Jedan od primjera iz kojeg je to vidljivo je Stojanovićeva izjava u kojoj rehabilitaciju ratnog zločinca Darija Kordića od strane ministrice kulture u Vladi FBiH Sanje Vlaisavljević, Stojanović naziva diskutabilnim stavom.

Pojam diskutabilnog prema rječniku pojmova znači između ostalog i nešto o čemu postoje dvojbe. Može se reći da diskutabilno ujedno znači i upitno. U stavu Sanje Vlaisavljević o tome da se treba rehabilitirati zločinac Dario Kordić, a to bi potpredsjednik FBiH Igor Stojanović morao znati, nema ništa diskutabilno i upitno. To je van svake sumnje nedopustiv stav, a ne diskutabilan kako Stojanović kaže.

Ipak, treba znati da je jedno to što takav stav Vlaisavljevićke nije diskutabilan nego nedopustiv, a posve drugo to što je za Stojanovića diskutabilan. Stojanović je na taj način, možda i nesvjesno pokazao koliko je zapravo podanički nastrojen prema HDZ-u, i još važnije od toga, Stojanović je otvorio oči i pokazao Bošnjacima koliko ga se malo tiču njihovi osjećaji. Da se Stojanovića tiču osjećaji Bošnjaka koji su mu omogućili fotelju i lagodan život, stav Sanje Vlaisavljević za njega bi bio potpuno nedopustiv a ne tek diskutabilan.

To što Stojanović misli da na takav način ne ponižava Bošnjake, a zarad ljubavi prema onima koji su im ubijali djecu od nepunih godinu dana, to je očito problem Stojanovića, pa i samog SDP-a.

Drugi primjer Stojanovićevog odsustva senzibiliteta prema Bošnjacima su i aktuelne poplave u Krajini. 

Stojanović je naime nakon užasnog masakra u Beogradu, već sutradan se doslovno stvorio u Beogradu kako bi izrazio žaljenje povodom tragedije. To, razumije se, uopće nije sporno, nego je sporno to što potpredsjednik Federacije BiH nije osjetio potrebu da obiđe Krajinu i uđe u kuće poplavljenih Bošnjaka, premda vjerovatno ima poplavama i ugroženih Srba, ali se uglavnom radi o Bošnjacima. Tu Stojanovića nema, jer koga briga, misli Igor, bitno je šta u Beogradu, ali i Zagrebu o njihovom vladanju nad Bošnjacima, kažu.

(M.T.)