Svjedočenja preživjelih na Korićanskim stijenama: Spasili se skokom u provaliju

Strijeljanje na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine, skakanjem u ambis preživjelo je 12 osoba. Jedan od preživjelih masakra na Korićanskim stijenama Edhem Hadžić je skočio u provaliju. Kako je kazao, nije imao šta izgubiti, svakako ga je čekala smrt. Pet dana je išao do prvih kuća, prenosi novinska agencija Patria.  

-Sa mnom je bio još jedan kolega, ja sam ga našao kod neke stijene", priča Hadžić i pokazuje mjesto gdje je našao svog saputnika na putu spasa. Pojašnjava da je bilo mnogo plakanja, krvi…

Dvanaest preživjelih svjedoka

Sabahudin Garibović se sjeća:

-Ljudi su pohrlili iz autobusa. S lijeve i desne strane su bili naoružani vojnici. Ljudi su počeli izlaziti, ali ja sam imao neki osjećaj i odlučio sam da ne napuštam autobus", prisjetio se Garibović. Nakon što su Bošnjaci popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i pucati. Nekoliko ljudi je, ipak, preživjelo masakr i to tako što su se, prije nego što je strijeljanje počelo, bacili niz provaliju. Oni su do danas svjedoci u procesima pred sudovima.

U jednu banjalučku bolnici doveden i posljednji preživjeli iz ovog zločina. Sanamir Kljajić je 15 dana ležao među tim mrtvim na Korićanskim stijenama. Našao ga jedan civil Srbin i javio vojsci. 
U višesatnom svjedočenju, vojnik VRS Damir Ivanković prisjetio se detalja zločina počinjenog u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama. Nakon strijeljanja dobio naredbu od Dade Mrđe da siđe niz provaliju i traži preživjele. 

-Vidio sam dole neke polomljene ljude. Jednog sam i prepoznao, malog Sušića. Molio me je da ga ubijem, ali ja nisam mogao. Samo sam mu dao pištolj da se ubije i otišao sam”, rekao je Ivanković priznajući svoj dio krivice za počinjeni zločin. Kako je rekao, učestvovao je u ubistvu “oko 70 ili 80 ljudi”. 

Ivanković, inače Hrvat, mobilisan u vojsku RS, u svom svjedočenju je kazao: 

-Ljude koje smo obezbjeđivali pljačkali smo mi iz interventnog voda. To je neko odozgo naredio komandiru Miroslavu Parašu i tim je najčešće rukovodio Dado Mrđa. Njega su se svi bojali. Ljudima bi se davale kese i onda bi se sve to njemu predavalo. Kasnije bi nam dali oko 100 maraka, ali ostalo je sve završavalo kod načelnika Sime Drljače, pojasnio je Ivanković.

Pljačka prije ubijanja

-Prišao mi je Mrđa i dao vreću da se izvrši pljačka. Ja sam ubacio kesu, ali je nikada nisam tražio nazad. To je Mrđa uradio na zadnjem stajanju i pobjesnio je kada je vidio kako malo novca u njoj ima”, kazao je Ivanković.
“Mrđa je naredio da svi uđemo u autobuse… Nakon petnaestak minuta vožnje, nastavio je on, autobusi su se zaustavili, te je zatvorenicima naređeno da izađu i da se “poredaju u dvije kolone pored stijene”.

-Paraš i Mrđa su se konsultovali neko vrijeme, a onda je Mrđa naredio tim ljudima da se poredaju pored provalije i da pognu glave. Tada sam znao da će ti ljudi biti strijeljani, i tu već traje svađa između mene i Mrđe. Odbio sam to uraditi i on mi je rekao, ako neću, da odložim oružje i stanem s njima u vrstu. Kada je ljudima naređeno da stanu pored provalije, kazao je Ivanković.

Kako je ispričao, pucnjava je trajala petnaestak minuta, jer su zatvorenici i “sami skakali na oštre stijene”.
Paraš i Drljača su u međuvremenu preminuli, a Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom osuđen za ratni zločin na 17 godina zatvora.