Sarajevska „Neretva“ umire polahko

Od najstarije bosanskohercegovačke kompanije za proizvodnju ortopedskih pomagala „Neretva“ iz Sarajeva skoro da nije ostalo ništa. Nekad renomirana kompanija umire, polahko!

Od kompletne tvornice posluje tek prodavnica u ulici Koševo, u kojoj se preprodaju ortopedska pomagala drugih proizvođača. Proizvodnja je ugašena odavno.

Stečajni upravitelj, koji trenutno upravlja „Neretvom“ Jasmin Šarenkapa rekao je za bh. novinsku agenciju Patria kako se nada da bi u narednih nekoliko mjeseci opet mogao pokrenuti proizvodnju u ovoj kompaniji, onu manjeg obima, ali još uvijek ne može biti siguran da li će ostvariti planove.

Da bi se Neretva oporavila potrebno je prvo pronaći nove prostorije za rad, modernizirati opremu, radnike poslati na specijalizaciju.

- Ovdje ništa ne ide tako lahko – rekao je Šarenkapa.

Do potpunog uništenja „Neretva“ je slovila za jednu od najboljih tvornica ortopedskih pomagala u regionu, doskoro i jedinu u BiH ovog tipa, čiji su se proizvodi mogli naćim širom svijeta. Osnovana je 1948. godine po završetku Drugog svjetskog rata. U RBiH proglašena je  i kompanijom od nacionalnog interesa.

Tvornica je preživjela težak postratni period nakon Drugog svjetskog rata, posljednju oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, ali se nije uspjela izboriti sa politikom koju nacionalne partije u BiH vode posljednjih 20 godina.

Posljednji udarac „Neretvi“ vlasti su zadale u ljeto ove godine. Općinski sud u Sarajevu prodao je oko 800 kvadratnih metara luksuznih „Neretvinih“ nekretnina u strogom centru Sarajeva, kako bi 12 radnika namirili dio potraživanja, uglavnom zaostale plaće.

Posljednji direktor koji je kratko upravljao „Neretvom“ Senad Osmanagić pokušao je zaustaviti dalje propadanje kompanije. Pobunio se i zbog prodaje Neretvinih nekretnina. Govorio je da je prodaja poslovne zgrade u Kemal begovoj ulici zarad namirivanja zaostalih plaća dijela radnika isto kao i klanje „vola zbog kilograma mesa“.

U pismu koje je uputio stečajnom sudiji, a do kojeg je došla Patria, upozoravao je da stečajni upravitelj Jasmin Šarenkapa ne može sačuvati Neretvu, jer se radi o vrlo mladom čovjeku, bez iskustva. Uz to, prekomplicirana „Neretva“ prvi mu je slučaj ovog tipa u karijeri.

U pismu Osmanagić navodi i vrlo nekorektan odnos stečajnog upravitelja prema njemu, kao doskorašnjem rukovodiocu Neretve. Navodno je Šarenkapa na Osmanagića pokušao i fizički nasrnuti.

Osmanagić će ubro završiti kao i radnici – na birou. No, više nikada nije želio pričati o Neretvi, piše Patria.