Haški tribunal izreći će u utorak 15. decembra pravosnažnu presudu bivšem šefu DB-a Jovici Stanišiću i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću zvanom Frenki, optuženim za zločine nad Bošnjacima i Hrvatima stanovništvu u Hrvatskoj i BiH, 1991-95, prenosi novinska agencija Patria.
Prvostepenom presudom izrečenom 29. maja 2013. Tribunal je Stanišića i Simatovića oslobodio krivice po svim tačkama optužnice.
Stanišić i Simatović, koji su bili na privremenoj slobodi u Srbiji, u pritvor suda vratili su se u novembru, kako bi mjesec dana kasnije prisustvovali izricanju konačne presude.
Na prvostepenu oslobađajuću presudu, tužilaštvo Haškog tribunala uložilo je žalbu 28. juna. 2013, zahtjevajući da je apelaciono vijeće u potpunosti preinači i da Stanišića i Simatovića proglasi krivim po svim tačkama optužnice.
Taj zahtjev tužioci su ponovili i tokom rasprave o njihovoj žalbi u julu ove godine.
Branioci Stanišića i Simatovića tada su od apelacionog vijeća zatražili da odbaci žalbu i potvrdi oslobađajuću presudu.
Prvostepenom presudom, donesenom preglasavanjem sudija, Tribunal je utvrdio da Stanišić i Simatović nisu krivi za progon na rasnoj, vjerskoj i političkoj osnovi, ubistva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i bošnjačkih civila.
Kao nedokazan, većina sudija odbacila je i navod optužnice da su Simatović i Stanišić bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrba sa velikih dijelova teritorija Hrvatske i BiH, koji bi zatim bili uključeni u ujedinjenu srpsku državu.
Po optužnici, na čelu tog zločinačkog poduhvata bio je tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević.
Prvostepenom oslobađajućom presudom bilo je utvrđeno da su Stanišić i Simatović opremali, obučavali, finansirali, kontrolisali i na ratišta u Hrvatskoj i BiH slali "crvene beretke" - koje su kasnije prerasla u Jedinicu za specijalne operacije SDB-a.
Ta jedinica je zajedno sa Srpskom doborovoljačkom gardom Željka Ražnatovića Arkana, milicijom SAO Krajine i drugim snagama "počinila zločine deportacije i prisilnog premještanja na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i BiH", nalaz je presude.
Raspravno vijeće je, također, utvrdilo da su te formacije i "škoprioni" "počinili veliki broj ubistava Hrvata, Bošnjaka i drugih nesrba u Hrvatskoj i BiH".
Po presudi, "crvene beretke" su počinile ubistva i deportacije u Bosanskom Šamcu, te prisilno premještanje nesrba u Doboju u proljeće 1992, ali Stanišić i Simatović jedinicom nisu "upravljali" u tim operacijama, iako su njeno učešće "organizovali". Optužbu za zločine u istočnoj Slavoniji, Zvorniku, Bijeljini i Sanskom Mostu, sudije su odbacile kao nedokazanu.
Prvostepeno vijeće je, većinom glasova, zaključilo da je "razumna mogućnost" da su, upućujući "crvene beretke" van Srbije, Stanišić i Simatović imali "ograničenu nameru... uspostavljanja i održavanja srpske kontrole nad velikim delovima Hrvatske i BiH".
Presudom je utvrđeno da nije dokazano da su Stanišić i Simatović "upravljali" Ražnatovićevom SDG, ni "škorpionima" i drugim paravojskama koje su činile zločine, već da su sa njima imali "manje značajne veze".
Stanišić i Simatović oslobođeni su krivice i za strijeljanje šest mladića Bošnjaka iz Srebrenice, koje su 16. jula 1995. počinili pripadnici "škorpiona", snimivši ubistvo.
Optužbu da su Stanišić i Simatović bili "kanal komunikacije" između Miloševića i drugih učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu - Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Milana Martića, Gorana Hadžića, Milan Babić - raspravno vijeće je odbacilo kao nedokazanu, iako su oni imali direktne i brojne kontakte.
Stanišića i Simatovića su uhapsile vlasti Srbije tokom operacije "Sablja" poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003. godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavili da nisu krivi.
Suđenje je počelo, poslije jednog neuspješnog pokušaja, u junu 2009, a izvođenje dokaza završeno je 17. septembra 2011. Tužioci su pred sudije izveli 62 svjedoka, a u odbranu optuženih iskaz su dala 33 svjedoka.